ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: Ms
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

The Soul`s Code: In Search of Character and Calling

James Hillman

Nevolje s dušom su što je ili ima previše ili je nema dovoljno. Previše duše čini nas osetljivijima, ali i neotpornijima. Nedovoljno duše lišava nas „nepotrebnih“ dilema, ali je izvesno da u suočavanju sa sobom – a to se, pre ili kasnije, mora dogoditi – tako obezdušeni, nećemo proći dobro. No, ako uspemo da unekoliko promenimo perspektivu, duša će nam se pojaviti ne kao ono što izvodi iz ravnoteže, već kao ravnoteža sama. To traganje za perspektivom, tu neprestanu brigu o duši, jedan od najoriginalnijih psihologa XX veka, Džemjs Hilman, nazvaće kôdom duše. U istoimenoj knjizi iz 1996. godine, remek-delu arhetipske psihologije, uvodi nas Hilman u sasvim nesvakidašnju igru kojoj daje ime „teorija žira“.

Žir kao metafora života koji je svijen u sebi samom, koji svoje mogućnosti razvija iz sebe onako kako se ogromni hrast razvija iz malenog žira, ili, prema jednoj slavnoj Hegelovoj formulaciji, „hrast se već nalazi u žiru“, žir, dakle, kao metafora nije nov izum. Ali u rukama majstora i te kako je delotvorna bez obzira na poreklo i opasnosti koje takva metafora nosi. S jedne strane poreklo metafore je organsko: žir je nesumnjiva tvar. Ono, međutim, što se događa s žirom daleko je od puke „organicističke“ predstave. Žir se pojavjuje i kao mitski simbol i kao oblik. Zato Hilman, izučavajući afičke mitove posvećene hrastu, može da napiše sledeću rečenicu koja kao da je urezana u hrastovu koru: „Hrast – onako drevan, ogroman, lep i čvrst – posebno je mudar. Njegov žir u svom majušnom jezgru sabira – zgusnto – sve znanje drveta, baš kao što i beskonačni odredi premudrih anđela mogu plesati na vrhu igle. Nevidljivim bićima potreban je minimum prostora. Nekima se, međutim, oni mogu obratiti jasno i glasno; tada to čine iz dubine hrastova“. Duša je – kada se metafora zaokruži, ili ispuni sadržinom – žir. U njoj se nalazi čitav život. Ali da bismo naučili da je čitamo, moramo naučiti jezik duše. Moramo, hilmanovski rečeno, da provalimo kôd duše. Ova knjiga nas, utoliko, uči jednom jeziku koji, u osnovi, svako može da nauči, ali ga, tome nasuprot, zna žalosno mali broj ljudi.


James Hillman (12. travnja 1926. - 27. listopada 2011.) bio je američki psiholog. Studirao je, a zatim vodio studije za C.G. Jungov institut u Zürichu. Osnovao je pokret prema arhetipskoj psihologiji i povukao se u privatnu praksu, pišući i putujući predavati, sve do svoje smrti u svom domu u Connecticutu.

Rani život i obrazovanje
Hillman je rođen u Atlantic Cityju, New Jersey, 1926. Bio je treće dijete od četvero koje su rodili Madeleine i Julian Hillman. James je rođen u hotelu Breakers, jednom od hotela koje je posjedovao njegov otac.[1] Njegov djed po majci bio je Joseph Krauskopf, rabin u pokretu reformskog judaizma, koji je emigrirao u Sjedinjene Države iz Pruske.[2] Nakon srednje škole dvije je godine studirao na Edmundu A. Walsh School of Foreign Service.[1] Služio je u bolničkom korpusu američke mornarice od 1944. do 1946., nakon čega je pohađao Sveučilište u Parizu, studij engleske književnosti, i Trinity College u Dublinu, gdje je diplomirao mentalne i moralne znanosti 1950. [1] Karijeru je započeo kao suradnik urednika irske književne revije Envoy.[3] Godine 1953. preselio se u Švicarsku gdje je upoznao Carla Gustava Junga i počeo proučavati njegov rad. Ondje je također upoznao i sprijateljio se s mladim švicarskim liječnikom i psihoterapeutom, Adolfom Guggenbühl-Craigom, neobičnim liječnicima.[4] Godine 1959. doktorirao je 1959. godine. na Sveučilištu u Zürichu, kao i diplomu analitičara na Institutu C. G. Jung, a zatim je imenovan direktorom studija na institutu, na kojoj je poziciji ostao do 1969. [1]

Karijera
Godine 1970. Hillman je postao urednik Spring Publicationsa, izdavačke tvrtke posvećene unapređenju arhetipske psihologije, kao i izdavanju knjiga o mitologiji, filozofiji i umjetnosti. Njegov magnum opus, Re-visioning Psychology, napisan je 1975. i nominiran za Pulitzerovu nagradu. Hillman je potom 1978. pomogao suosnivač Instituta za humanističke znanosti i kulturu Dallas.[1] Njegova knjiga iz 1997., The Soul`s Code: In Search of Character and Calling, bila je te godine na listi najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Njegove radove i ideje o filozofiji i psihologiji popularizirali su i drugi autori poput psihoterapeuta Thomasa Moorea. Njegovi objavljeni radovi, eseji, rukopisi, istraživačke bilješke i korespondencija (do 1999.) nalaze se u OPUS Archives and Research Center, koji se nalazi u kampusima Pacifica Graduate Institute u Carpinteriji, Kalifornija.

Hillman je bio oženjen tri puta, posljednji put s Margot McLean-Hillman, koja ga je nadživjela. Iz prvog braka ima četvero djece. Umro je u svom domu u Thompsonu, Connecticut, 2011. godine od raka kostiju.