Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Lepo očuvano
Retko
Practice of Psychiatry Hardcover – Import, January 1, 1953 ; by William S. Sadler
preko 1000 strana
Psihijatrija je medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem porekla, mehanizama i procesa nastanka, oblika, rasprostranjenosti i lečenja psihičkih bolesti i poremećaja. Psihijatrija se bavi, osim lečenja, i prevencijom duševnih bolesti, kao i rehabilitacijom obolelih.[1][2] Psihijatrija obuhvata različite maladaptacije povezane sa raspoloženjem, ponašanjem, spoznajom i percepcijom.
Psihijatrija
Zanimanje
Naziv zanimanja
Lekar
Područje rada
Medicina
Opis
Polja rada
Medicinske specijalnosti
Medicina
Glosar psihijatrije
Glosar medicine
Kvalifikacije
Doktor medicine (MD)
Doktor osteopatijske medicine (DO)
Diploma iz medicine i hirurgije (MBBS/MBChB)
Naučna diploma iz kliničke medicine (Psihijatrija)
Viša diploma iz kliničke medicine i hirurgije (Psihijatrija)
Diploma iz kliničke medicine i hirurgije
Diploma iz kliničke psihijatrije
Početna psihijatrijska procena osobe obično započinje ispitivanjem istorije slučaja i mentalnog stanja. Mogu se vršiti fizički pregledi i psihološki testovi. Povremeno se koriste neuroimidžing ili druge neurofiziološke tehnike.[3] Mentalni poremećaji se često dijagnoziraju u skladu sa kliničkim konceptima navedenim u dijagnostičkim priručnicima kao što je Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB), koju uređuje i koristi Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i široko korišćeni Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM), koji je objavilo Američko udruženje psihijatara (APA). Peto izdanje DSM-a (DSM-5) objavljeno je 2013. godine. Ono je reorganizovalo veće kategorije različitih bolesti i proširilo je prethodno izdanje tako što uključuje informacije/uvide u skladu sa trenutnim istraživanjima.[4]
Kombinovani tretman psihijatrijskih lekova i psihoterapije postao je najčešći način psihijatrijskog lečenja u trenutnoj praksi,[5][6] mada savremena praksa takođe uključuje širok spektar drugih modaliteta, npr. asertivni tretman zajednice, podrška zajednice i podržani radni odnos. Lečenje se može sprovoditi stacionarno ili ambulantno, u zavisnosti od težine funkcionalnog oštećenja ili od drugih aspekata dotičnog poremećaja. Bolnički pacijenti se mogu lečiti u psihijatrijskoj bolnici. Istraživanje i lečenje u okviru psihijatrije u celini sprovodi se na interdisciplinarnoj osnovi sa drugim stručnjacima, poput epidemiologa, medicinskih sestara, socijalnih radnika, okupacionih terapeuta ili kliničkih psihologa.
Sadržaj
Teorija i fokus
Uredi
„Psihijatrija, više nego bilo koja druga grana medicine, primorava svoje lekare da se bore sa prirodom dokaza, valjanošću introspekcije, problemima u komunikaciji i drugim dugoročnim filozofskim pitanjima”.[7]
Psihijatrija se odnosi na oblast medicine usredsređenu posebno na um, čiji je cilj proučavanje, sprečavanje i lečenje mentalnih poremećaja kod ljudi.[8][9][10] Opisana je kao posrednik između sveta iz društvenog konteksta i sveta iz perspektive mentalno bolesnih.[11]
Osobe koje su specijalizovane za psihijatriju često se razlikuju od većine drugih stručnjaka za mentalno zdravlje i lekara po tome što moraju biti upoznate i sa društvenim i sa biološkim naukama.[9] Disciplina proučava rad različitih organa i telesnih sistema klasifikovanih prema pacijentovim subjektivnim iskustvima i objektivnoj fiziologiji pacijenta.[12] Psihijatrija tretira mentalne poremećaje, koji su konvencionalno podeljeni u tri vrlo opšte kategorije: mentalne bolesti, teški poremećaji učenja i poremećaji ličnosti.[13] Iako se fokus psihijatrije vremenom malo promenio, postupci dijagnostike i lečenja dramatično su evoluirali i taj trend nastavlja da se odvija. Od kraja 20. veka, područje psihijatrije je postajalo sve više biološko i manje konceptualno izolovano od drugih medicinskih polja.[14]
Opseg prakse
Uredi
Detaljnije: Neurologija § Preklapanje sa psihijatrijom
Teret bolesti izražen u invalidnosti prilagođenim godimana života za neuropsihijatrijske uslove na 100.000 stanovnika u 2002
nema podataka
manje od 10
10–20
20–30
30–40
40–50
50–60
60–80
80–100
100–120
120–140
140–150
more than 150
Iako medicinska specijalnost psihijatrije koristi istraživanja na polju neuronauke, psihologije, medicine, biologije, biohemije i farmakologije,[15] generalno se smatra sredinom između neurologije i psihologije.[16] Budući da su psihijatrija i neurologija duboko isprepletene medicinske specijalnosti, sve sertifikate za obe specijalnosti i za njihove podspecijalnosti u SAD nudi jedan odbor, Američki odbor za psihijatriju i neurologiju, koji je član Američkog odbora za medicinske specijalnosti.[17] Za razliku od drugih lekara i neurologa, psihijatri su specijalizovani za odnos lekar-pacijent i obučeni su u različitoj meri za upotrebu psihoterapije i drugih tehnika terapijske komunikacije.[16] Psihijatri se takođe razlikuju od psihologa po tome što su lekari i imaju postdiplomsku obuku koja se naziva rezidencija (obično 4 do 5 godina) u polju psihijatrije; kvalitet i temeljnost njihove postdiplomske medicinske obuke identičan je sa ostalim medicinskim strukama.[18] Stoga psihijatri mogu savetovati pacijente, propisivati lekove, naručivati laboratorijske testove, naručivati neuroimidžing i obavljati fizičke preglede.[3]
Etika
Uredi
Svetsko psihijatrijsko udruženje izdaje etički kodeks kojim se uređuje ponašanje psihijatara (poput ostalih sledbenika profesionalne etike). Psihijatrijski etički kodeks, prvi put uspostavljen Havajskom deklaracijom 1977. godine, proširen je i ažuriran Bečkom poveljom 1983. godine i proširen Madridskom deklaracijom 1996. godine. Kodeks je dalje revidiran tokom generalnih skupština te organizacije 1999, 2002, 2005, i 2011.[19]
Kodeks Svetske psihijatrijske asocijacije pokriva pitanja kao što su poverljivost, smrtna kazna, etnička ili kulturna diskriminacija,[19] eutanazija, genetika, ljudsko dostojanstvo onesposobljenih pacijenata, odnosi sa medijima, transplantacija organa, procena pacijenta, istraživačka etika, odabir pola,[20] mučenja,[21][22] i najnovije saznanje.
karl gustav jung jaspers sigmund frojd tumačenje snova adler from vladeta jerotić viktor frankl stručna literatura za psihijatriju psihijatre psihologe psihologiju psihologija knjige iz knjiga