ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 297
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Rikna malkice ostecena, nista strasno, sve ostalo uredno!

Ronald David Laing (7 October 1927 – 23 August 1989), usually cited as R. D. Laing, was a Scottish psychiatrist who wrote extensively on mental illness – in particular, the experience of psychosis. Laing`s views on the causes and treatment of psychopathological phenomena were influenced by his study of existential philosophy and ran counter to the chemical and electroshock methods that had become psychiatric orthodoxy. Taking the expressed feelings of the individual patient or client as valid descriptions of personal experience rather than simply as symptoms of mental illness, Laing regarded schizophrenia as a theory not a fact. Though associated in the public mind with anti-psychiatry he rejected the label.[2] Politically, he was regarded as a thinker of the New Left.[3] Laing was portrayed by David Tennant in the 2017 film Mad to Be Normal.

` U 17 sati i 15 minuta gotovo svakoga dana već nekoliko godina pije mi se votka. Ponekad se suzdržim od te namjere. Ponekad si to i dopustim. Zašto mi se baš tada pije? Uvijek znam kada je 17 sati i 15 minuta po tom osjećaju koji me obuzme. Zašto? Da li je to povezano sa časom moga rođenja koji se zbio u 17 sati i 15 minuta? Da li je to samo moja predstava o času sopstvenog rođenja?` Ronald David Laing, čuveni britanski psihijatar, psihoanalitičar, antipsihijatar, guru, pjesnik, filozof i mistik, rođen je 7. oktobra 1927. godine u 17 sati i 15 minuta u prezbiterijanskoj porodici u Govanhillu u Glazgovu. Čas njegovog rođenja imat će značajnu ulogu u konstruisanju njegove intelektualne kritičke misli. Ko vjeruje u predodređenje rekao bi da se to odmah i dalo vidjeti. Rano djetinjstvo je proveo u rodnom gradu pohađajući osnovnu i srednju školu. Provodeći većinu slobodnog vremena igrajući se sam, postao je sumnjičav prema starijima i prema onome čemu su ga nastojali učiti. Prve dječije radosti bile su mu muzika i čitanje. Svoju prvu `egzistencijalnu krizu` imao je kada su mu roditelji rekli da su ustvari oni glumili Djeda Mraza. To ga je naučilo da sumnja i da ne vjeruje u sve ono što mu drugi ljudi prikazuju kao istinu. Kao tinejdžer, bio je zaokupljen egzistencijalnom misli Hajdegera, Binsvangera a naročito Sartra, pod čijim utjecajem je sanjao da se `proslavi kao mudrac`, dajući sebi obećanje da će prvu knjigu napisati do tridesete godine (što je zaista i ostvario!). O ovom periodu Laingova života ne postoje bogate zabilješke osim da je odrastao u ekonomsko stabilnom domu, u kom se osjećala emocionalna hladnoća. Njegovi roditelji, Amelia i David, su bili osobe tradicionalne u ispunjavanju svojih porodičnih i društvenih obaveza i više su se uvažavali nego voljeli. Imao je značajnih poteškoća da se na bilo koji način poveže sa roditeljima. Jedini komunikacioni kanal imao je sa ocem koji ga je učio svirati klavir, što ga je još više emocionalno udaljilo od majke. Nakon završetka srednje škole, Ronald je upisao Univerzitet u Glazgovu, studirajući medicinu, gdje se zadržao od 1945. do 1951. godine. Ono što ga je posebno privuklo medicini je blizina njegovih fascinacija: rođenje i smrt. Ove suprotnosti i kontradikcije obilježit će ličnost i djelo Ronalda Davida Lainga. U toku studiranja, on analitički i temeljno nastavlja s iščitavanjem literature iz oblasti filozofije egzistencijalizma i fenomenologije. Prvi susret sa psihijatrijskom praksom Laing je imao u mjestu Killearn pri bolnici Glazgow and Western Neurosurgical Unit. Tokom šestomjesečnog boravka susreo se sa primjerima onoga što je smatrao dehumanizacijom čovjeka. Prisustvujući svakodnevnim `rutinskim` zahvatima lobotomije, insulinskih koma i tretmana elektrošokovima, Laing zaključuje da nešto sa njegovom strukom nije uredu. Odluku da studije nastavi kod Karl Jaspersa u Baselu prekida prekomanda na obavezno služenje vojnog roka kao psihijatra (1951-1953). Upravo je u toj službi u Netleyu, blizu Southhamptona, upoznao medicinsku sestru Anne Heame koja postaje njegovom ženom. U rutini psihijatrijskog djelovanja i metoda, sve više uočava iscjeljiteljsku prednost razgovora i kontekstualnog razumijevanja. U svoj primarni fokus stavlja interpersonalni fenomen, zanemarujući psihijatrijske dijagnoze. Ovo je smatrao istinskom terapijom. Po dolasku iz vojske, završava specijalizaciju u Gartnavel bolnici u Glazgovu i 1956. godine stiče diplomu iz medicinske psihologije. Ovdje provodi i svoje prvo istraživanje ` Rampusova soba` (The Rampus Room), koje se bavilo onim što naziva `socijalnom fenomenologijom` tj. uviđanje važnosti interpersonalne percepcije i odnosa u tretmanu hronične shizofrenije. Pod mentorstvom profesora Fergusona Rogersa odlazi u Southwester bolnicu u Glazgovu. Nakon toga javlja se osjećaj da zadovoljenje svojih potreba može ostvariti samo u većem gradu. Odlazi u London i zapošljava se u Tavistock klinici, pod mentorstvom poznatog psihoanalitičara Jocka Sutherlanda. Upisuje edukaciju iz psihoanalize kod Charlesa Rycrofta kao ličnog analitičara i pod mentorstvom Marion Milnera i Donalda Winnicotta. Tokom ovog perioda prikuplja, bilježi i uobličava ono što će se naći u njegovoj prvoj knjizi, `Podijeljeno ja` (The Divided Self), završenoj 1957. godine. U njoj je sabrao sva prethodna iskustva i promišljanja o shizofrenim stanjima, baziranim na egzistencijalno-fenomenološkom pristupu.

Psihoanaliza knots psihoterapija antipsihijatrija