Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K61
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stan ju! Trag belila na prvoj stranici, nista strasno. Sve ostalo u dobrom i urednom stanju!
Rudolf Arnheim (takođe Arnheim, nemački: Rudolf Arnheim; 15. juli 1904, Berlin - 9. jun 2007, Ann Arbor, Michigan) - američki pisac, filmski kritičar i filmski kritičar, estetičar, psiholog jevrejskog nemačkog porekla [6], učitelj, teoretičar filma.
Rođen je u Berlinu u porodici vlasnika fabrike klavira. 1923. upisao se na Univerzitet u Berlinu, gde je studirao filozofiju i psihologiju, kao i istoriju umetnosti i muzike. 26. jula 1928. odbranio je tezu o eksperimentalnoj psihologiji vizuelne percepcije, a iste godine objavljena je njegova prva knjiga, Glas iz galerije, zbirka eseja i kritika za filmove koji su od 1925. objavljivani u časopisu Das Stachelschvein.
Po završetku studija radio je kao urednik odeljenja za kulturu lista Die Veltbuhne. 1932. objavio je knjigu `Kino kao umetnost`, u kojoj je izneo svoje poglede na kinematografiju; 1933. godine knjigu su zabranili nacisti koji su došli na vlast, jer je Arnheim bio Jevrejin. 1933. preselio se u Rim. Radio je kao pomoćnik urednika za publikacije Međunarodnog instituta za obrazovno kino u Ligi nacija, nastavio je da piše kritike, bio je jedan od urednika međunarodne „Enciklopedije kinematografije“, gde je napisao mnogo važnih članaka. 1936. u Londonu je objavio knjigu Radio: The Art of Sound, u kojoj je izneo svoje ideje za budućnost radija.
1939. godine, kada se politička situacija pogoršala u Italiji, Arnheim se preselio u Veliku Britaniju [6], gde je oko godinu dana radio kao prevodilac u međunarodnom radiodifuznom servisu BBC. U jesen 1940. godine preselio se u Njujork, SAD, sa samo deset dolara u džepu, ali je gotovo odmah dobio pomoć od svojih bivših kolega koji su odavno emigrirali u Ameriku. Ubrzo, Arnheim je postao nastavnik psihološkog odeljenja u Nev School-u, kao i zaposlenik kancelarije za radio-istraživanje Univerziteta Columbia: posebno, dobio je stipendiju za sprovođenje studije o efektu sapunica koje su emitovane na radio američkim slušaocima. 1943. godine postao je profesor psihologije na Sarah Lavrence College u Ionkersu, gde je radio više od 26 godina i napisao većinu svog rada.
Godine 1946. dobio je američko državljanstvo [7].
1959. živeo je u Japanu na državnoj stipendiji. 1969. postao je profesor psihologije umetnosti na Harvard univerzitetu, ali je 1974. napustio Harvard i otišao na Univerzitet u Mičigenu, gde je predavao do kraja života. Umro 9. juna 2007. u Ann Arboru [8].
Rudolf Arnheim autor je mnogih radova o teoriji i psihologiji umetnosti. Među njima su knjige „Kino kao umetnost“ (1938), „Umetnost i vizuelna percepcija“ (1954), „O psihologiji umetnosti“ (1966), „Vizuelno mišljenje“ (1970), „Entropija i umetnost. Eseji o redu i haosu u umetnosti ”(1971). Takođe je vlasnik više desetina članaka o umetnosti i psihologiji umetničkog stvaranja u različitim naučnim časopisima i zbirkama. Arnheim je izabran za predsednika Američkog estetskog društva (1958-1960), bio je član Američke akademije umetnosti i nauka [9], član uredništva američkog časopisa Estetika i umetnička kritika.