Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Boris Petz
odlično korice kao na slici
RETKO U PONUDI!
1981.
Petz [pec], Boris, hrvatski psiholog (Bjelovar, 26. XI. 1919 – Zagreb, 15. IV. 2005). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao filozofiju i psihologiju (1943) te doktorirao iz psihologije (1945). Radio u Savjetovalištu za izbor zvanja, zatim u Institutu za medicinska istraživanja, a od 1960. vodio Katedru za industrijsku psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavao je psihofiziologiju rada, od 1968. kao redoviti profesor. God. 2002. izabran u zvanje profesor emeritus. Bio je redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i član European Network of Organizational Psychology. Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova, od kojih su najznačajniji oni iz područja psihofizioloških istraživanja umora i odmora. Uredio Psihologijski rječnik (1992). Glavna djela: Psihologija rada (1987), Osnovne statističke metode za nematematičare (1981), Statistički rječnik (koautor, 1999), Uvod u psihologiju (2001).
Citiranje:
Petz, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 8. 5. 2020.
U uvodnom dijelu, objašnjavajući svoj pristup statistici, profesor Petz ističe kako je i sam nematematičar i kako je “metodom vlastite kože” stjecao iskustva s osnovnim teškoćama s kojima se nematematičari susreću u najvećem broju statističkih tekstova. Kasnije je, kao profesor, u nastavi imao prilike godinama pratiti kod drugih ljudi različite vrste teškoća s kojima se bore nematematičari u susretu sa statistikom. I zato je teškoće ove vrste nastojao prebroditi na najbezbolniji način služeći se - što je više bilo moguće - logičkim zaključivanjem i praktičnim primjerima.
Kako je profesor Petz shvaćao statistiku samo kao sredstvo kojim se u nekoj struci dolazi do sažetih podataka i kako se zaključuje na temelju statističkih podataka, izvrsno pokazuje njegovo poglavlje o zaključivanju u statistici (u ovom udžbeniku to je 22. poglavlje). Svatko tko koristi statistiku, bilo u stručnom bilo u znanstvenom radu, trebao bi dobro proučiti i to poglavlje.
Od posljednjih promjena i dopuna koje je on sam unio prošlo je više od 10 godina. Statistika, čak i ova temeljna, razvija se i ima inovacija, pa je bilo korisno dopuniti Petzovu knjigu tim novijim sadržajima, ali pritom zadržati što je najviše moguće sve odlike Petzova načina prezentiranja statističkog materijala.