ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K41
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Reich, R a j h
Vilhelm Rajh (nem. Wilhelm Reich; Dobzau, 24. mart 1897 — Luisburg, 3. novembar 1957) je bio austrijski, kasnije američki, psihijatar, psihoanalitičar i kritičar društva.
Vilhelm Rajh je poticao iz jevrejske porodice koja nije bila bliska jevrejskoj tradiciji. Studirao je na Univerzitetu u Beču kod Sigmunda Frojda. Kasnije je radio kao psihijatar u Berlinu i bio član Komunističke partije Nemačke. Tih godina objavio je knjige „Seksualna revolucija“ i „Masovna psihologija fašizma“. U ovoj drugoj je tvrdio da je fašizam posledica seksualne represije, a i da je komunizam svojevrsni „crveni fašizam“. Zbog toga je izbačen iz komunističke partije, a ovu knjigu su kasnije zabranili nacisti.
Kada je Hitler došao na vlast morao je da pobegne iz Nemačke. Preko Skandinavije je 1939. stigao u SAD. Posle niza članaka o orgonu i svojim političkim stavovima, Američka agencija za hranu i lekove je počela da istražuje njegovo delovanje. Sud je 1954. naredio spaljivanje svih knjiga i dokumenata koji su pominjali orgonsku energiju. Zbog ignorisanja naredbe suda da prekine prodaju akumulatora orgona osuđen je na dve godine zatvora 1956. Umro je u zatvoru novembra 1957.
Naučni rad
Poznat je po svojim doprinosima seksologiji i psihoanalitičkoj terapiji, svom doprinosu seksualnoj emancipaciji i kontroverznim istraživanjima energije orgona. Tvrdio je da ova energija ispunjava atmosferu i sva živa bića. Mnogi savremenici su u njemu videli kontroverznu ličnost, pa i čudaka.
U svojoj knjizi posvećenoj S. Frojdu, „Funkcija orgazma“ (Die Funktion des Orgasmus ) iz 1927, bio je prvi naučnik koji je osporio primat muške seksualne funkcije u stvarnosti kao i u svom simbolizmu.
Za vreme života u Oslu (1934—1937) proučavao je mikroskopske organizme protozoe. Smatrao je da složenim fizičko-hemijskim procesom može da od njih izdvoji bione (najprimitivniji stadijum života) i da učini energiju orgona vidljivom. Tvrdio je da se jednoćelijski organizmi dele na one koji razlažu organizme (T bacili) i na one koji promovišu stvaranje novog života. Odavde je došao do zaključka da je nedostatak energije orgona uzrokuje širenje T bacila u tkivima i pojavu bolesti tipa raka.
Tokom 1940-ih Rajh je izradio niz akumulatora orgona u kojima bi se akumulirao orgon iz atmosfere. Energija skupljena u akumulatorima bi se onda koristila za lečenje bolesti. Njene efekte je testirao na ljudima i životinjama, ali nije došao do jasne potvrde svoje teorije bolesti kao odsustva orgona. Projektovao je i aparat za stvaranje oblaka kojim bi se energija orgona kanalisala u atmosferu i tako stvarala oblake i kišu.
Energiju orgona je nazivao „prvobitna kosmička energija“, tvrdio je da je plave boje i da od nje zavisi vreme, boja neba, gravitacija, emocije i seksualnost. Po njemu, to je jedina energija u prirodi koja ima negativnu entropiju i koja je odgovorna za uređenje materije.
Vilhelm Rajh je 1940. i 1941. bio u kontaktu sa Albertom Ajnštajnom i ubedio ga da testira akumulator orgona. Akumulator koji je načinio za ovaj eksperiment sastojao se od Faradejevog kaveza spolja izolovanog drvetom i papirom. Ajnštajn se složio da bi povećanje temperature bez izvora toplote bila revolucionarna novost u fizici i negacija zakona termodinamike. Lično je izvršio nekoliko eksperimenata u svome podrumu, ali nije ustanovio temperaturne razlike koje bi poduprle Rajhove pretpostavke.
U karijeri psihologa i psihijatra orijentisao se na strukturu karaktera ličnosti, pre nego na individualne neurotske simptome. Promovisao je adolescentnu seksualnost, upotrebu kontracepcije, abortus i žensku ekonomsku nezavisnost. Smatrao je da je orgazmička potencija najvažniji kriterijum za psihofizičko zdravlje.
Dela (izbor)
Funkcija orgazma (Die Funktion des Orgasmus, 1927)
Dijalektički materijalizam i psihoanaliza (Dialektischer M aterialismus und Psychoanalyse, 1929)
Pad seksualnog morala (Der Einbruch der Sexualmoral, 1932)
Masovna psihologija fašizma (Die Massenpsychologie des Faschismus, 1933)
Seksualna revolucija (Die Sexualität im Kulturkampf 1936, Die sexuelle Revolution 1966)
Bion (Bione, 1938)
Biopatologija raka (The Cancer Biopathy, 1948)
Slušaj, mali čoveče! (Listen, Little Man!, 1948)
Eter, Bog i đavo (Ether, God, and Devil, 1949)
ORANUR eksperiment - prvi izveštaj (The ORANUR Experiment – First Report, 1951)
Ljudi u nevolji (People in Trouble, 1953)
Kontakt sa svemirom, ORANUR eksperiment - drugi izveštaj (Contact with Space, The ORANUR Experiment – Second Report, 1957)
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`