| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 729
Oblast: Biologija
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Pandas: A Portrait of the Animal World
Jill Caravan
Džinovska panda (lat. Ailuropoda melanoleuca) je krupni sisar iz porodice medveda (Ursidae), poreklom iz centralno-zapadne i jugozapadne Kine.[3] Lako se prepoznaje po upadljivim crnim oznakama oko očiju, na ušima i preko svog zaobljenog tela. Iako pripada redu zveri, koje karakteriše ishrana mesom, džinovska panda se u 99% slučajeva hrani mladicama i listovima bambusa.
Ugrožena je životinja - procenjeno je da je u divljini preostalo 2.000 pandi[4] i preko 180 koje žive u zatočeništvu u Kini. Od ovog broja dvadeset pandi živi van Kine. Drugi izvor pokazuje da se u Kini razmnožava 221 panda, od kraja 2006. godine.[5] Broj panda u divljini je u porastu.[6][7]
Ime
Ime „panda“ vodi poreklo iz himalajskog jezika, verovatno nepalskog. Ovo ime je originalno primenjeno na crvene pande. Sve do 1901. godine, kada je otkrivena veza između ove dve vrste, džinovska panda je bila poznata kao išarani medved ili šareni medved (lat. Ailuropus melanoleucus).
Kada bi preveli njeno ime sa kineskog jezika, bukvalno bi imalo značenje „medveda mačke“. Ovaj naziv nije slučajan. Naime, većina medveda ima okrugle zenice. Izuzetak je džinovska panda, čije su zenice vertikalno postavljene, kao kod mačaka.
Ne postoji tačno objašnjenje porekla reči „panda“. Najbliži kandidat je nepalski reč „ponia, verovatno misleći na adaptiranost zgloba kosti. Zapadni svet je prvobitno primenio ovaj naziv za crvenu pandu. Do 1901, kada je pogrešno navedeno da je u vezi sa crvenom pandom, džinovska panda je bila poznata kao „prošarani medved“ (Ailuropus melanoleucus) ili „obojeni medved“.[8] U većini enciklopedijskih izvora, ime „panda“ potiče od manje poznate vrste crvene pande, tako neophodnost uključivanja „giganta“ i „manje / crveno“ prefiksi ispred imena. Čak i u 2010-oj, Britanska enciklopedija još uvek koristi ime „džinovska panda“ ili `Panda Bear` za medveda, uprkos međunarodnoj upotrebi reči „panda“.
Od najranijih kolekcija kineskih spisa, kineski jezik ima 20 različitih imena za pande, kao što su: 花 熊 (Hua kiong) „primetio medveda“ i 竹 熊 (džu kiong) „od bambusa imaju“. Najpopularnija imena u Kini danas su 大熊猫 (da Ksiong MAO), bukvalno „veliki medved mačka“, ili samo 熊猫 (Ksiong MAO), „medved mačka“. Ime je možda inspirisano očima džinovske pande, koje imaju vertikalne oči, poput mačaka.
Na Tajvanu, popularni naziv za pandu je invertovani 猫熊 (MAO kiong) „mačka medved“, iako mnoge enciklopedije i rečnici na Tajvanu i dalje koriste „medved mačka“, kao ispravno ime.
Opis
Krzno džinovske pande je crno-belo. Odrasli mere oko 1,5 metara dužine, a do ramena su oko 75 centimetara visoki. Mužjaci mogu težiti do 115 kilograma, dok su ženke generalno sitnije, težeći do 100 kilograma s vremena na vreme. Takođe imaju i kratak rep dugačak približno 15 cm.
Šapu džinovske pande sačinjavaju „lažni palac“ i pet prstiju. Palac je zapravo modifikovana kost u okviru kosti pešća, predstavlja potporu šapi i pomaže pandi da drži bambus dok jede.[9]
Džinovske pande obično žive od 20 do 30 godina u zatočeništvu.
Tibetski mit
Jedna tibetska legenda je pokušala da objasni kako su pande dobile svoje jedinstvene boje. Nekada davno, pande su živele u visokim planinama Tibeta. Njihovo krzno je bilo snežno bele boje. Bili su prijatelji sa mladom pastiricom koja im je čuvala krdo u planinama u blizini sela. Jednoga dana majka panda i njeno mladunče su se igrali sa pastiricom, kada je iznenada, mladunče napao jak i gladan leopard. Ona je uspela da zaštiti mladunče, sklanjajući ga, ali je nju leopard ubrzo ubio. Ostale pande su bile toliko tužne da su organizovale službu za pastiricu, takođe želeći da nikada ne zaborave njenu žrtvu za mladunče pande. Lokalni običaj u planini je bio da se prekriju ruke i noge pepelom u znak sećanja na nastradalu. Pande su bile veoma tužne i gorko su plakale. Obrisale su oči šapama i prekrile uši ne bi li blokirale zvuk plača. Počele su se međusobno grliti ne bi li se tako utešile i dok su to činile pepeo je zacrnio delove krzna preko kojih su prelazile njihove šape dok su se grlile. Pande namerno nisu htele da speru crne šare u znak.