Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Jezik: Engleski
Oblast: Fizika
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Boris Borisovič Kadomcev (ruski: Boris Borisovič Kadomcev; 9. studenog 1928. - 19. kolovoza 1998.) bio je sovjetski i ruski fizičar plazme koji je radio na problemima kontrolirane fuzije (npr. tokamaci).[1] Razvio je teoriju transportnih fenomena u turbulentnoj plazmi i teoriju takozvanog anomalnog ponašanja plazme u magnetskim poljima.[2] Godine 1966. otkrio je nestabilnost plazme sa zarobljenim česticama.[3]
Godine 1970. Kadomcev i Vladimir Petviašvili uveli su u fiziku plazme Kadomcev–Petviašvilijevu jednadžbu (KP jednadžba), nelinearnu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu s primjenama u teorijskoj fizici i kompleksnoj analizi. Točno rješenje KP jednadžbe kasnije su pronašli Vladimir Zakharov i Alexei Shabat [de], što je pomoglo u rješavanju Schottkyjevog problema.[4]
Rani život i karijera
Kadomcev je diplomirao na Moskovskom državnom sveučilištu 1951. Zatim je radio na Institutu za fiziku i energiju u Obninsku. Od 1956. godine radio je u Institutu za atomsku energiju. Od 1976. do 1998. bio je glavni urednik časopisa Physics-Uspekhi (`Uspjesi u fizici`).[5]
Od 1973. do smrti 1998. bio je predsjednik Odsjeka za fiziku plazme Državnog odbora za korištenje nuklearne energije.
Umro je 19. kolovoza 1998. i pokopan je na groblju Troyekurovskoye.[6]
Počasti i nagrade
Godine 1970. dobio je Državnu nagradu SSSR-a za proučavanje nestabilnosti visokotemperaturne plazme u magnetskom polju i stvaranje metode njezine stabilizacije s `magnetskim zdencem`.
Godine 1984. dobio je Lenjinovu nagradu za svoj rad na `Teoriji termonuklearne toroidalne plazme`.[7]
Odlikovan je i Ordenom Crvene zastave rada. Bio je dopisni član Sovjetske akademije znanosti od 1962., a redoviti član od 1970. godine.
Godine 1998. primio je nagradu James Clerk Maxwell Američkog društva za fiziku za `temeljni doprinos teoriji plazma turbulencije, stabilnosti i nelinearnoj teoriji MHD i kinetičke nestabilnosti u plazmi, te za međunarodno vodstvo u istraživanju i podučavanju fizike plazme i kontrolirane fizika termonuklearne fuzije`.