Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Geologija
Jezik: Srpski
Odlično
NESILIKATI
Ljudevit Barić
Fabijan Trubelja
Izdavač: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Mineral je prirodni homogeni kristal, nastao kao rezultat geoloških procesa, sa definisanim hemijskim sastavom, koji ne mora biti stalan. Minerali su osnovna komponenta od koje su izgrađene stijene čvrste Zemljine kore. Pojam mineral se ne odnosi samo na hemijski sastav, već i na strukturu minerala. Dva minerala mogu imati isti hemijski sastav, a različitu kristalnu strukturu. Pravilna unutrašnja građa uvjetuje i pravilnu vanjsku građu minerala. Prema hemijskom sastavu, minerali mogu biti čisti elementi (nazivaju se samorodni elementi), jednostavne soli, složeni silikati, itd. Nauka koja se bavi proučavanjem minerala se naziva mineralogija.
Da bi bila svrstana u minerale, supstanca mora biti čvrsta i mora imati kristalnu strukturu. Takođe, mora se javljati u prirodi, kao homogena supstanca i imati određeni hemijski sastav. Tradicionalne definicije ne uključuju organske materije. Ipak, Internacionalna Mineraloška Asocijacija 1995. godine usvojila je novu definiciju:
Mineral je element ili hemijski spoj koji je obično kristalan i koji je nastao kao rezultat geoloških procesa.[1]
Nove klasifikacije uključuju i organsku klasu (nova Dana i Strunc klasifikaciona shema).[2][3] Hemijski sastav može varirati između konačnih članova mineralnog sistema. Na primer feldspati se sastoje od serije minerala koja se kreće od natrijumom bogatog albita (NaAlSi3O8) do kalcijumom bogatog anortita (CaAl2Si2O8) i četiri prepoznatljiva hemijska sastava između. Mineralne supstance koje ne odgovaraju u potpunosti definiciji minerala ponekad se nazivaju mineraloidima. Mineraloidi su prirodne supstance, čija je struktura parcijalno kristalična. Mogu sadržavati nepravilnu strukturu zajedno sa pravilnom. Neki primjeri mineraloida su opal i ćilibar.[4] Kristalna struktura uveliko utiče na fizičke osobine minerala, a najpoznatiji primjeri su dijamant i grafit, koji imaju isti hemijski sastav (ugljik), a različite osobine. Dijamant je najtvrđi mineral, dok je grafit izuzetno mehak. Ove osobine su posljedica različite unutrašnje građe. Grafit je slojevit, a dijamant ima trodimenzionalnu strukturu. Anatas i rutil su također primjeri minerala sa istim hemijskim sastavom (titanijum dioksid) a različitom strukturom.
Klasifikacija[uredi | uredi kod]
Klasifikacija po Hugo Strunzu:[4]
Klasa I: Samorodni elementi
Klasa II: Sulfidi i sulfosoli
Klasa III: Halidi
Klasa IV: Oksidi i hidroksidi
Klasa V: Nitrati karbonati i borati
Klasa VI: Sulfati, hromati, molibdati i volframati
Klasa VII: Fosfati, arsenati i vanadati
Klasa VIII: Silikatni minerali
Klasa IX: Organske komponente i mineraloidi
Samorodni bakar
Klasifikacija po James Dwight Danau:
Klasa I: Samorodni elementi
Klasa II: Sulfidi i sulfosoli
Klasa III: Oksidi i hidroksidi
Klasa IV: Halidi
Klasa V: Nitrati karbonati i borati
Klasa VI: Sulfati, arsenati i hromati
Klasa VII: Fosfati, molibdati, vanadati i volframati
Klasa VIII: Silikatni minerali
Klasa IX: Organski minerali
Teoretska hemijska formula minerala je jedinstvena i određuje samo jednu mineralnu vrstu. Praktično, stvarni hemijski sastav je varijabilan, jer su moguće izomorfne zamjene ili prisustvo tragova nečistoća. Relativna atomska masa ili molekularna masa se izračunavaju iz teoretske formule.
Geologija