pregleda

Priče sa Kolime - Varlam Šalamov


Cena:
795 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Mladenovac,
Beograd-Mladenovac
Prodavac Nije trgovac

kukuruz (9749)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 41254

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1985
Jezik: Srpski
Autor: Strani

BIGZ 1985 398 strana

odlična očuvanost

„Kolimske priče“ Varlama Tihonoviča Šalamova predstavljaju ciklus pripovedaka zasnovanih na iskustvu autora iz sovjetskih logora na Kolimi, gde je proveo oko sedamnaest godina. To nije klasična autobiografija, već književno svedočanstvo o svetu u kojem su glad, hladnoća, prinudni rad, bolest, nasilje i stalna opasnost uništili uobičajene predstave o čoveku, moralu i dostojanstvu.

Rezime

Šalamov prikazuje svakodnevni život zatvorenika u sistemu Gulaga, ali bez romantizovanja patnje. Njegove priče su kratke, sažete i često hladnog, gotovo dokumentarnog tona. U središtu nisu veliki istorijski događaji, već pojedinačni trenuci: rad u rudniku, glad, raspodela hrane, bolest, krađa, kažnjavanje, odnosi među zatvorenicima i borba za preživljavanje.

Jedna od najvažnijih ideja zbirke jeste da logor menja čoveka. Dugotrajna glad i fizička iscrpljenost potiskuju moralna načela i kulturne vrednosti koje u normalnom životu izgledaju neupitno. Čovek počinje da razmišlja gotovo isključivo o hrani, toploti, odmoru i sopstvenom preživljavanju.

Šalamov zato odbacuje ideju da patnja automatski oplemenjuje čoveka. Naprotiv, ekstremni uslovi mogu čoveka da dehumanizuju. Logor proizvodi strah, ravnodušnost, nepoverenje i nasilje. Ipak, pripovetke povremeno pokazuju male gestove solidarnosti, saosećanja i očuvanja ljudskog dostojanstva.

Kolima kao prostor dehumanizacije

Kolima nije samo geografsko mesto već simbol krajnje granice ljudske izdržljivosti. Surova priroda – beskrajna zima, sneg, mraz i udaljenost – udružena je sa represivnim sistemom logora.

Zatvorenik je lišen:

slobode,
privatnosti,
sigurnosti,
prava na sopstveno telo,
kontrole nad vremenom,
dostojanstvenog rada,
normalnih međuljudskih odnosa.

Čovek je sveden na radnu snagu čija se vrednost meri sposobnošću da izvršava normu.

Glad i telo

Glad je jedna od centralnih tema. Ona nije samo fizički osećaj već sila koja menja psihologiju zatvorenika. Šalamov pokazuje kako glad utiče na pamćenje, mišljenje, prijateljstvo i moral.

Telo je u logoru istovremeno:

sredstvo rada,
predmet kontrole,
izvor bola,
granica izdržljivosti,
mera čovekove vrednosti u sistemu.

Zbog toga su hrana, hleb, čaj, san i topla odeća u pričama mnogo više od običnih stvari: oni postaju osnovni uslovi opstanka.

Čovek i moral

Šalamov posebno istražuje šta se događa sa moralom kada čovek bude doveden do krajnjih granica. U normalnom svetu moralna pravila mogu izgledati stabilno, ali u logoru glad i strah menjaju odnose među ljudima.

Ipak, Šalamov ne tvrdi da ljudskost potpuno nestaje. Upravo suprotno — mali činovi dobrote dobijaju ogromnu vrednost zato što se pojavljuju u svetu u kojem su sebičnost i nasilje postali normalni.

Pamćenje i svedočanstvo

Pisanje ima i etičku funkciju. Šalamov svedoči o ljudima koji su nestali u logorskom sistemu i o iskustvu koje bi bez sećanja moglo biti potisnuto ili zaboravljeno.

Njegov književni postupak zato je namerno lišen patetike. On ne pokušava da čitaoca impresionira velikim rečima. Kratka, hladna i precizna rečenica često proizvodi snažniji efekat nego dramatičan opis.

Najvažnije ideje

Logor kao sistem dehumanizacije – Gulag ne uništava samo telo već i međuljudske odnose i moral.
Preživljavanje kao osnovni zakon – glad i iscrpljenost potiskuju gotovo sve druge potrebe.
Granice ljudskosti – Šalamova zanima šta ostaje od čoveka kada se uklone sloboda i sigurnost.
Patnja ne oplemenjuje nužno čoveka – ekstremna patnja može proizvesti brutalnost, ravnodušnost i moralni pad.
Telo kao instrument represije – rad, hladnoća, bolest i glad predstavljaju sredstva kontrole.
Mali gestovi solidarnosti – upravo zato što su retki, oni imaju naročitu moralnu težinu.
Sećanje kao odgovornost – pripovedanje postaje način da se sačuva istina o žrtvama.
Priča protiv ideologije – konkretno iskustvo pojedinca suprotstavlja se apstraktnim opravdanjima represivnog sistema.

Ključne reči

Varlam Šalamov
Kolimske priče
Kolima
Gulag
sovjetski logori
politička represija
prinudni rad
zatvorenici
glad
hladnoća
bolest
iscrpljenost
nasilje
preživljavanje
dehumanizacija
ljudsko dostojanstvo
moral
solidarnost
strah
usamljenost
ravnodušnost
telo
rad
smrt
patnja
sećanje
svedočanstvo
istina
sloboda
totalitarizam
Gulag kao sistem represije

„Kolimske priče“ su književno svedočanstvo o tome kako logorski sistem, glad, prinudni rad i strah razaraju čoveka, ali i o tome koliko su dragoceni retki trenuci u kojima se uprkos svemu očuva ljudskost.

Cene su konačne!

Stepen očuvanosti je subjektivna procena i ne mora da odražava činjenično stanje!

Ne šaljem u inostranstvo!

Ne šaljem na Kosovo (tj. Pošta ne prima pošiljke za Kosovo).

Predmet: 85161867
BIGZ 1985 398 strana

odlična očuvanost

„Kolimske priče“ Varlama Tihonoviča Šalamova predstavljaju ciklus pripovedaka zasnovanih na iskustvu autora iz sovjetskih logora na Kolimi, gde je proveo oko sedamnaest godina. To nije klasična autobiografija, već književno svedočanstvo o svetu u kojem su glad, hladnoća, prinudni rad, bolest, nasilje i stalna opasnost uništili uobičajene predstave o čoveku, moralu i dostojanstvu.

Rezime

Šalamov prikazuje svakodnevni život zatvorenika u sistemu Gulaga, ali bez romantizovanja patnje. Njegove priče su kratke, sažete i često hladnog, gotovo dokumentarnog tona. U središtu nisu veliki istorijski događaji, već pojedinačni trenuci: rad u rudniku, glad, raspodela hrane, bolest, krađa, kažnjavanje, odnosi među zatvorenicima i borba za preživljavanje.

Jedna od najvažnijih ideja zbirke jeste da logor menja čoveka. Dugotrajna glad i fizička iscrpljenost potiskuju moralna načela i kulturne vrednosti koje u normalnom životu izgledaju neupitno. Čovek počinje da razmišlja gotovo isključivo o hrani, toploti, odmoru i sopstvenom preživljavanju.

Šalamov zato odbacuje ideju da patnja automatski oplemenjuje čoveka. Naprotiv, ekstremni uslovi mogu čoveka da dehumanizuju. Logor proizvodi strah, ravnodušnost, nepoverenje i nasilje. Ipak, pripovetke povremeno pokazuju male gestove solidarnosti, saosećanja i očuvanja ljudskog dostojanstva.

Kolima kao prostor dehumanizacije

Kolima nije samo geografsko mesto već simbol krajnje granice ljudske izdržljivosti. Surova priroda – beskrajna zima, sneg, mraz i udaljenost – udružena je sa represivnim sistemom logora.

Zatvorenik je lišen:

slobode,
privatnosti,
sigurnosti,
prava na sopstveno telo,
kontrole nad vremenom,
dostojanstvenog rada,
normalnih međuljudskih odnosa.

Čovek je sveden na radnu snagu čija se vrednost meri sposobnošću da izvršava normu.

Glad i telo

Glad je jedna od centralnih tema. Ona nije samo fizički osećaj već sila koja menja psihologiju zatvorenika. Šalamov pokazuje kako glad utiče na pamćenje, mišljenje, prijateljstvo i moral.

Telo je u logoru istovremeno:

sredstvo rada,
predmet kontrole,
izvor bola,
granica izdržljivosti,
mera čovekove vrednosti u sistemu.

Zbog toga su hrana, hleb, čaj, san i topla odeća u pričama mnogo više od običnih stvari: oni postaju osnovni uslovi opstanka.

Čovek i moral

Šalamov posebno istražuje šta se događa sa moralom kada čovek bude doveden do krajnjih granica. U normalnom svetu moralna pravila mogu izgledati stabilno, ali u logoru glad i strah menjaju odnose među ljudima.

Ipak, Šalamov ne tvrdi da ljudskost potpuno nestaje. Upravo suprotno — mali činovi dobrote dobijaju ogromnu vrednost zato što se pojavljuju u svetu u kojem su sebičnost i nasilje postali normalni.

Pamćenje i svedočanstvo

Pisanje ima i etičku funkciju. Šalamov svedoči o ljudima koji su nestali u logorskom sistemu i o iskustvu koje bi bez sećanja moglo biti potisnuto ili zaboravljeno.

Njegov književni postupak zato je namerno lišen patetike. On ne pokušava da čitaoca impresionira velikim rečima. Kratka, hladna i precizna rečenica često proizvodi snažniji efekat nego dramatičan opis.

Najvažnije ideje

Logor kao sistem dehumanizacije – Gulag ne uništava samo telo već i međuljudske odnose i moral.
Preživljavanje kao osnovni zakon – glad i iscrpljenost potiskuju gotovo sve druge potrebe.
Granice ljudskosti – Šalamova zanima šta ostaje od čoveka kada se uklone sloboda i sigurnost.
Patnja ne oplemenjuje nužno čoveka – ekstremna patnja može proizvesti brutalnost, ravnodušnost i moralni pad.
Telo kao instrument represije – rad, hladnoća, bolest i glad predstavljaju sredstva kontrole.
Mali gestovi solidarnosti – upravo zato što su retki, oni imaju naročitu moralnu težinu.
Sećanje kao odgovornost – pripovedanje postaje način da se sačuva istina o žrtvama.
Priča protiv ideologije – konkretno iskustvo pojedinca suprotstavlja se apstraktnim opravdanjima represivnog sistema.

Ključne reči

Varlam Šalamov
Kolimske priče
Kolima
Gulag
sovjetski logori
politička represija
prinudni rad
zatvorenici
glad
hladnoća
bolest
iscrpljenost
nasilje
preživljavanje
dehumanizacija
ljudsko dostojanstvo
moral
solidarnost
strah
usamljenost
ravnodušnost
telo
rad
smrt
patnja
sećanje
svedočanstvo
istina
sloboda
totalitarizam
Gulag kao sistem represije

„Kolimske priče“ su književno svedočanstvo o tome kako logorski sistem, glad, prinudni rad i strah razaraju čoveka, ali i o tome koliko su dragoceni retki trenuci u kojima se uprkos svemu očuva ljudskost.
85161867 Priče sa Kolime - Varlam Šalamov

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.