ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1957
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Prvo izdanje iz 1956.
Spolja kao na fotografijama, unutra dobro očuvano.

Autor - osoba Sijarić, Ćamil, 1913-1989
Naslov Zelen prsten na vodi / Ćamil Sijarić
Vrsta građe kratka proza
Jezik srpski
Godina 1957
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Svijetlost, 1957
Fizički opis 184 str. ; 21 cm
Zbirka Savremenici
(Ppl. sa omotom)

SAVREMENICI
ĆAMIL SIJARIĆ
ZELEN PRSTEN NA VODI

Ćamil Sijarić se u svojoj novoj zbirci pripovijedaka „Zelen prsten na vodi“ vraća tlu rodnog kraja. Kao i njegova prva zbirka, „Ram bulja“, i ova nosi svježinu, prije svega u otkrivanju nepoznatih oblika života i malo poznatih slojeva mentalne, psihološke, društvene i moralne strukture jedne sredine koju pisac prisno poznaje i uzbudljivo osjeća.
Dok je u „Ram bulji“ pretežno bilježio trenutke u kojima se ispoljava legendarni, epski karakter čovjeka iz kraja gdje čojstvo i junaštvo još uvijek određuju mjeru ljudskih vrijednosti, u ovoj zbirci vidno je nastojanje da se dublje uđe u psihološka stanja, da se analitički i podrobnije osvijetle unutrašnji svjetovi ljudi iz piščevog zavičaja.

„Zelen prsten na vodi“ u svom središtu ima sukob dvaju mentaliteta: starog, patrijarhalnog i konzervativnog pogleda na svijet, i novijeg, savremenijeg načina sagledavanja životnih problema i ljudskih odnosa.
U svim pripovijetkama ove zbirke osjeća se pisac sa svojim, manje-više naglašenim, lirskim temperamentom, čak i onda kada su priče komponovane izrazito epski. Pisane živo i sugestivno, poetskim stilom, pripovijetke iz zbirke „Zelen prsten na vodi“ predstavljaju Sijarića kao zanimljivog pripovjedača i vrsnog poznavaoca psihologije ljudi svoga kraja.


Ćamil Sijarić rođen je 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu završio je u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom je od 1927. do 1935. pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju, iz koje je izbačen zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju, gde je 1936. maturirao u gimnaziji, a zatim upisao studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine. Tokom Drugog svetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci. Godine 1945. izabran je za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci, potom je radio kao novinar lista „Glas“ i kao dramaturg Narodnog pozorišta u Banjoj Luci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, gde radi u redakciji lista „Pregled“, a zatim i u Glavnom odboru Narodnog fronta, kao i u redakciji lista „Zadrugar“. U Literarnu redakciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i ostaje tamo sve do odlaska u penziju 1983. godine. Umro je 6. decembra 1989. godine.
Djela: „Ram bulja“ (pripovijetke, 1953), „Naša snaha i mi momci“ (pripovijetke), „Bihorci“ (roman, Sarajevo, 1956), „Kuću kućom čine lastavice“ (pripovijetke, 1962), „Sablja“ (pripovijetke, 1969), „Putnici na putu“ (pripovijetke, 1969), „Kad djevojka spava“ (pripovijetke, 1972), „Francuski pamuk“ (1980, dobitnik Andrićeve nagrade), „Priče kod vode“ (1982), „Rimski prsten“ (1985), „Raška zemlja Rascija“ (roman), „Konak“ (roman), „Mojkovačka bitka“ (roman), „Carska vojska“ (roman), „Zelen prsten na vodi“ (pripovijetke), „Zapis o gradovima“… „Lirika“ (poezija, Beograd, BIGZ, 1988).

MG P63 (N)