| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Miljenko Jergovic - Sarajevski Marlboro
Drugo izdanje
Nova knjiga, Podgorica, 2015.
Meki povez, 138 strana.
RETKO IZDANJE!
Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva, priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve. Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama, usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom, bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenović
“Pripovijetke Miljenka Jergovića, prava remek- djela, bajke ovoga kraja stoljeća, uspijevaju pretvoriti u riječi osjećaje svakog pojedinog stanovnika Sarajeva, nakon što ih je smrt itekako dotaknula: ništa se spasilo nije, ali jednostavno nije još ni stigao trenutak posljednjeg oproštaja.” — Carlo Remeny, Famiglia cristiana
“Prije mnogo godina – u neka skoro davna vremena – kada sam tumarao uzduž i poprijeko Bosnom za svojih ciganskih lutanja Podunavljem i okolnim zemljama, u Bosni sam naišao i na sreću. U Jergovićevu svijetu – kao, uostalom, ni u kojem drugom svijetu – sreća zasigurno ne može postojati, ali unatoč svemu nju je, paradoksalno, moguće naslutiti; osjećaš je onda kad bi ti mogla biti na dohvat ruke, pa to njezino nepostojanje čini još strašnijom. Dakle ne preostaje drugo nego odustati od stvarnoga, realnoga, života i priviknuti se na neizvjesnost: ‘U tako sačinjenom svijetu’, piše Jergović, ‘postoji elementarno pravilo koje se svodi na uvijek pripremljenu putnu torbu.’” — Claudio Magris
“Kao sve velike knjige o ratu, Sarajevski Marlboro ne govori o ratu – govori o životu. Jergović je strašno talentiran pisac, a ljude za vrijeme opsade pokazuje u dirljivoj cjelovitosti. I još jedna stvar: ovo nije knjiga sažaljenja kakvih danas ima mnogo – Sarajevski Marlboro je knjiga za ljude koji cijene život.” — Aleksandar Hemon
“Jergovićeve su priče takoreći kišom granata atomizirane novele, bljeskalice nečuvenoga, koje, kao i svaka dobra ratna literatura, abnormalno rasvjetljuju kao svakodnevicu, kroz koju na dohvat ruke prosijava sreća mirnih vremena. U svojoj programatskoj jezgrovitosti i jednostavnosti ovaj izričaj podsjeća na čuvenu zbirku priča Crvena konjica (1926.) Isaka Babelja, u sučeljavanju strahota rata i poetskih dojmova, u svome jarosnom humoru. Kao referentna figura prepoznatljiv je i Raymond Carver, Jergovićev najdraži (strani) autor: u umijeću izostavljanja, u vibrirajućem banalitetu neslućenih međuovisnosti, u odabiru sudbonosnih momenata i istovremenom ostavljanju kraja otvorenim. Autor Sarajevskog Marlbora služi se prividnim realizmom čija čvrsta površina kroz neizgovoreno otkriva pogled u dubinu. Tu i tamo ne libi se da pripovjedačkim sredstvima navođenu spoznaju na kraju — sigurno je sigurno! — izlije u poentu.” — Daniela Strigl, “Volltext”, Zeitung für Literatur, br. 1, 2009.
“Čitajte ovu knjigu: u Sarajevu su umirali mnogi ljudi, a tamo se i rodilo 20. stoljeće. Ove priče govore o onome što se dogodi kada zaboravimo na svoju esencijalnu fragilnost; Jergović pokazuje da se ono što nas ujedinjuje ne može negirati, a ono što nas razdvaja lako može postati kobno. Ovaj klasik antiratne proze upozorenje je na ogromnu ljudsku cijenu koju plaćamo kada mrzimo druge.” — Richard Flanagan
Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. maja 1966) je bosanskohercegovački i hrvatski novinar i književnik. Pisac je priča, dramskih tekstova, pesama i novinskih članaka. Najpoznatiji je kao autor pripovetki tematski vezanih za Bosnu i Hercegovinu. Njegova dela prevedena su na dvadesetak jezika. Među najpopularnijim su naslovima savremenog regionalnog izdavaštva. Član je hrvatskog a članstvo je na sopstveni zahtjev iz bosanskohercegovačkog P.E.N. centra napustio 19. maja 2020.[1][2] zbog protestnog pisma Udruženja od 9. maja povodom održavanja komemorativne mise[3] povodom Slučaja Blajburg 1945. godine.[4]
Biografija
Jergović u Gracu, novembar 2012. godine
Rođen je i odrastao u Sarajevu, gde je završio Prvu sarajevsku gimnaziju i diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Njegov književnički talent prepoznat je prvom pesničkom zbirkom „Opservatorija Varšava“ objavljenom 1988. godine, za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizdar. Kasnije objavljuje još dve zbirke poezije. Godine 1992. počinje saradnju sa nedeljnikom Nedjeljna Dalmacija, kao novinar i urednik. Godine 1993. seli se u Zagreb.
Njegova prva, najpoznatija i najuspešnija, zbirka pripovedaka o haotičnoj svakodnevici života u zaraćenoj Bosni i Hercegovini „Sarajevski Marlboro“, objavljena 1994. godine, osigurava mu međunarodno priznanje. Delo je nagrađeno Nagradom za mir Erih Marija Remark i Nagradom Ksaver Šandor Gjalski.
Od tada objavljuje pripovetke, eseje i romane različite tematike, kao i kolumne i članke u brojnim izdanjima sa područja bivše Jugoslavije.
Bibliografija
Opservatorija Varšava, pesme, Zagreb (1988)
Uči li noćas neko u ovom gradu japanski?, pesme, Sarajevo (1990)
Himmel Comando, pesme, Sarajevo (1992)
Sarajevski Marlboro, priče, Zagreb (1994)
Karivani, priče, Zagreb (1995)
Preko zaleđenog mosta, pesme, Zagreb (1996)
Naci bonton, članci, ogledi, eseji, Zagreb (1998)
Mama Leone, priče, Zoro. . Sarajevo. 1999. ISBN 978-9958-589-43-0.
Sarajevski Marlboro, Karivani i druge priče, izabrane priče, Durieux. . Zagreb. 1999. ISBN 978-953-188-104-9 неважећи ISBN.
Kažeš anđeo, drama, Zagreb (2000)
Historijska čitanka 1, eseji, Zagreb/Sarajevo. 2001. ISBN 978-953-201-602-4.
Hauzmajstor Šulc, pesme, Zagreb (2001)
Buick Riviera, novela. . Zagreb. 2002. ISBN 978-86-83897-49-0.
Dvori od oraha, roman. . Zagreb. 2003. ISBN 978-9958-717-64-2.
Rabija i sedam meleka, izabrane priče. . Sarajevo. 2004. ISBN 978-9958-717-11-6.
Historijska čitanka 2, eseji, Zagreb/Sarajevo. 2004. ISBN 978-953-201-892-9.
Inšallah, Madona, inšallah, priče. . Zagreb. 2004. ISBN 978-9958-717-33-8.
Dunje 1983, izabrane i nove pesme, Zagreb (2005)
Glorija in excelsis, roman, Durieux. . Zagreb. 2005. ISBN 978-953-188-244-6.
Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu, članci, ogledi, eseji, Durieux. . Zagreb. 2006. ISBN 978-953-188-233-0.
Ruta Tannenbaum, roman, Durieux. . Zagreb. 2006. ISBN 978-953-188-237-8.
Drugi poljubac Gite Danon, izabrane priče, V. B. Z. . Zagreb. 2007. ISBN 978-953-201-662-8.
Freelander, novela, Ajfelov most, Sarajevo/Zagreb. 2007. ISBN 978-995-857-101-3 неважећи ISBN.
Srda pjeva, u sumrak, na Duhove, roman; Rende. . Beograd. 2009. ISBN 978-86-83897-71-1.
Transantlantic mail, mejl prepiska sa Semezdinom Mehmedinovićem 2008-9, V. B. Z. . Zagreb. 2009. ISBN 978-953-304-078-3.
Volga, Volga, novela, Naklada Ljevak. . Zagreb. 2009. ISBN 978-953-303-086-9.
Roman o Korini, pripovetka, Rende, Beograd (2010)
Otac, roman, Rende, Beograd (2010)
Zagrebačke kronike, novinarske hronike, kolumne, feljtoni, Biblioteka XX vek, Beograd (2010)
Bosna i Hercegovina, budućnost nezavršenog rata (zajedno sa Ivanom Lovrenovićem), esej, intervju, Zagreb (2010)
Pamti li svijet Oscara Schmidta, projekti, skice, nacrti, Zagreb (2010)
Psi na jezeru, roman, Zagreb (2010)
Tango bal i druge priče, izabrane priče, Cetinje (2010)
Muškat, limun i kurkuma, eseji, Zagreb (2011)
Izabrane pjesme Nane Mazutha, pesme, Cetinje (2011)
Mačka, čovjek, pas, priče, Rende, Beograd (2012)
Wilimowski - neobjavljeni roman; pročitan i emitovan na Trećem programu Radio Beograda od 4. do 21. juna 2012, čitala Koviljka Panić
Rod, Fraktura, Zaprešić (2013)
Tušta i tma, prepiska sa Svetislavom Basarom, Laguna, Beograd (2014)
Levijeva tkaonica svile, Fraktura, Zaprešić (2014)
Sarajevo, plan grada - knjiga prva, Fraktura, Zaprešić (2015)
Drugi krug, prepiska sa Svetislavom Basarom, Laguna, Beograd (2015)
Doboši noći, studija, Fraktura, Zaprešić (2015)
Rat, Fraktura (2024)[5]
Film
Miljenko Jergović, Kulturhaus Grac, Austrija -23. 3. 2015
Prema knjizi Buick Riviera urađen je i film Buick Riviera (2009) u režiji Gorana Rušinovića, za koji su scenario zajedno radili Jergović i Rušinović.[6]
Zajedno sa srpskim piscem Markom Vidojkovićem 2009.godine proputovao je autoputem Bratstva i jedinstva vozeći Juga u dokumentarnom filmu Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest.[7]
P. E. N.
Miljenko Jergović je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. oktobra 1992. godine u Sarajevu.[8][2] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020,[3] u spomen na žrtve Slučaja Blajburg 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[1] sa Ivicom Đikićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem[9] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici,[2] izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[10]
Nagrade
Nagrada Društva pisaca BiH
„Nagrada Mak Dizdar“ za poeziju
„Goranova nagrada“ za poeziju
„Nagrada Veselko Tenžera“(1990) za novinarstvo
„Nagrada `Ksaver Šandor Gjalski“ (1994)
„Posebna mirovna nagrada Erich-Maria Remarque“ grada Osnabrücka (1995)
Italijanska književna nagrada „Premio Grinzane Cavour“ za knjigu „Mama Leone“ (2003)
Godišnja Nagrada Matice hrvatske za književnost i umjetnost „August Šenoa“ za knjigu „Buick Rivera“ (2002)
Nagrada Meša Selimović za roman Ruta Tannenbaum (2007)[11]
Nagrada Angelus (2012)[12]
Nagrada Internacionalnog literaturnog festivala PRO-ZA Balkan - „Prozart` (Skoplje, 2017)
Nagrada „Milovan Vidaković” (2018)[13]