Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani
Posveta na predlistu, inače dobro očuvano. Spolja kao na slikama.
Autor - osoba Kishon, Ephraim, 1924-2005 = Kišon, Efraim, 1924-2005
Naslov Kod kuće je najgore : obiteljske priče / Ephraim Kishon ; izabrala i prevela s engleskoga i njemačkoga Saša Novak
Jedinstveni naslov My Family Right or Wrong. hrv
Vrsta građe kratka proza
Jezik hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1982
Fizički opis 151 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Novaković, Saša, 1963- (priređivač, sakupljač) (prevodilac)
Zbirka Hit : ǂbiblioteka ǂmoderne literature. ǂkolo ǂ20 ; ǂsv. ǂ119
Napomene Prevedeno prema: My Family Right or Wrong; Familiengeschichten; izvornik na hebr. jeziku
Pravo ime autora: Franz Hoffmann.
Ono što je dobro kod ljudskog uma jeste njegova sposobnost da gotovo sve zaboravi.
Osobeni humor i Kišonovo evropsko poreklo (rođen je 1924. u Mađarskoj) stopili su se u njegovim humoreskama u nadahnutu, lepršavu i nadasve duhovitu hroniku malih, svakodnevnih i smešnih dogodovština iz običnog života, hroniku koja na najboljim mestima podseća na Čehova. Zbirka humoreski i duhovitih anegdota iz pera pisca koji je preživeo boravak u nekoliko koncentracionih logora.
Kako je Kišon napisao u svojoj knjizi The Scapegoat: „Napravili su grešku – ostavili su jednog satiričara u životu.”
Efraim Kišon (Ephraim Kishon, Budimpešta, 23. avgust 1924 – Apencel, 29. januar 2005) bio je izraelski satiričar, dramaturg, scenarista i filmski reditelj.
Rođen je u Budimpešti (Mađarska) kao Ferenc Hofman. Studirao je likovnu umetnost, slikarstvo i skulpturu, a tokom studija je pisao humorističke eseje i scenska dela. Preživljava Holokaust tokom Drugog svetskog rata i nakon 1945. menja prezime u Kišont. Emigrirao je u Izrael 1949. gde mu je imigracioni radnik promenio ime u Efraim Kišon.
Iako nije znao hebrejski, brzo ga je savladao i postaje autor satiričke kolumne u dnevniku na jednostavnom hebrejskom, Omer (Omer), već posle dve godine. Od 1952. je bio autor kolumne Had Gadja (`Had Gadya`) u dnevniku Ma`ariv (Ma`ariv). Posvetio se pisanju političke i socijalne satire, ali je pisao i dela čistog humora, tako da je ubrzo ova kolumna postala najpopularnija u celoj zemlji. Njegov izvrsni smisao i za jezik i za likove je primenio i u brojnim skečevima za pozorišta. Svoju suprugu (nevezano koju) uvek u delima oslovljava sa najbolja od svih žena.
Dela
Kod kuće je najgore
Nije fer, Davide
Mein Kamm –
Moj češalj
Priručnik za menadžere
Blago onom ko veruje
Knjiga za poreske obveznike
Jednodnevne mušice žive duže
Srećković
Kita boli more
Kućna apoteka za zdrave
Lisac u kokošinjcu
Priče o životinjama
Pomozi svetu na svoju štetu
Raj u najam
Nema nafte, Mojsije
Nagrade
Nordau nagrada za književnost 1953. godine;
Sokolov nagrada za novinarstvo 1958. godine;
Kinor David nagrada 1964. godine;
Bialik nagrada za književnost 1998. godine;
Izraelska nagrada za životno dostignuće i poseban doprinos društvu i državi Izrael 2002. godine.
MG P47 (N)