Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Fafarikul - Đurđica Čilić

- ijekavica , hrvatski prevod

Godina izdanja: 2020

Broj stranica: 288

Dimenzije: 13 x 20,5 cm

Uvez: tvrdi

novo


U autofikcijskim crticama Đurđica Čilić beleži anegdote iz svakodnevnog života i intimna sećanja o porodici i ljudima koji su oblikovali njen život, krećući se između Bosne, Hrvatske i Poljske, tri ključne tačke njene emotivne geografije.

Obraća nam se kao radoznala devojčica, tinejdžerka koja se našla u vihoru rata, rasejana devojka, ljubavnica, supruga, razvedena žena, brižna majka, žena zaljubljena u književnost. O sebi i drugima piše neuvijeno, vođena jednim imperativom: potrebom da se kratkotrajnost, prolaznost i poroznost trenutaka, emocija i međuljudskih veza pretvore u priču.

Nostalgični, topli, razigrani i duhoviti, njeni su zapisi mikropoezija u prozi, strastvena oda životu koja pleni empatijom i optimizmom, podsetnik da se treba više smejati, ponajpre na sopstveni račun.

Fafarikul” je zbirka stotinjak pripovijesti, anegdota i sjećanja, koje dijele spremnost pripovjednog subjekta da neuvijeno i bespoštedno govori o slabostima, prije svega vlastitima, ali i o strahovima, manjkovima, pogreškama i krivim skretanjima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje. Literarna je dimenzija zapisa katkad suzdržana u korist faktografskog pripovijedanja, a katkad je faktografija (imena, toponimi, datumi) upotrijebljena samo kao materijal za gradnju fikcije.
Iako pisani u prvom licu, tekstovi u zbirci, bilo da su garnirani humorom bilo melankolijom, govore podjednako i o autorskom “ja” i drugima, jer odabirom tema i psiholoških punktova oko kojih su strukturirane ove priče spajaju pojedinačno i opće, jednokratno i ponovljivo, individualno i kolektivno.
Čitljivi, razigrani i razgovijetno ispisani tekstovi omeđeni su samo jednim imperativom: potrebom da se pripovijeda, odnosno da se kratkotrajnost, prolaznost i poroznost događaja, emocija i međuljudskih veza pretvori u priču i tako potraju i onda kad više u zbilji ne bude onog što je poslužilo kao njihova građa.
“Fafarikul” može biti čitan kao zapis lažnih sjećanja, katalog nenapisanih pisama, arhiv istrgnutih posveta, album skica za portrete iscrtan riječima. Autorica i pripovjedačica nemaju mnogo zajedničkog, ali slažu se u jednom: sve što je napisano ne pripada više nijednoj od njih nego čitatelju.
Tko čita priču, njezin je gospodar.

Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, u BiH, odrasla u Vitezu. Docentica je na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Godine 2010. obranila je doktorski rad pod naslovom “Oblikovanje autora u poeziji Czesława Miłosza i Tadeusza Różewicza”. Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća, književne recenzije te prevodi s poljskoga jezika, posebice poeziju.

(u 2. sobi ,nezard ,ormar)