pregleda

Romen Rolan - PETAR I LUCIJA (Nobelova nagrada 1915)


Cena:
499 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (4861)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,92% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10059

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1951
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Autor - osoba Rolland, Romain, 1866-1944 = Rolan, Romen, 1866-1944
Naslov Petar i Lucija / Romain Rolland ; [preveo Milan Bogdanović]
Jedinstveni naslov Pierre et Luce. hrv
Vrsta građe kratka proza
Jezik hrvatski
Godina 1951
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1951 (Zageb : Grafički zavod hrvatske)
Fizički opis 79 str. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Bogdanović, Milan, 1892-1964 (prevodilac)
Bogdanović, Milan, 1892-1964 (prevodilac)
Zbirka Mala biblioteka ; 121
ISBN (Broš.)
Napomene Prevod dela: Pierre et Luce
Autorova slika na koricama
Beleška o autoru: str. 79.

Romen Rolan (fr. Romain Rolland; Klamsi, 29. januar 1866 – Vezle, 30. decembar 1944), bio je francuski književnik, dramaturg i muzikolog, jedan od najvećih mistika francuske literature 20. veka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1915. godine.
Bio je duboko zainteresovan i aktivno uključen u bitna socijalna, politička i duhovna zbivanja, uključujući „aferu Drajfus“, fenomen komunizma, borbu protiv nacizma, pacifizam.
Po književnom usmerenju bio je humanista i nedogmatski moralista, a u ličnom životu odan demokratskim idealima. Uživao je svetsku slavu i nazivan je „savešću svog vremena”.
Romen Rolan rodio se u Klamsiju, gradu u regionu Burgonja istočnom delu centralne Francuske. Sa 14 godina otišao je u Pariz, gde se upisao na Višu normalnu školu. U Parizu se upoznao sa delima Spinoze i Tolstoja i razvio strast za muzikom. Diplomirao je istoriju 1889. godine, a 1895. doktorirao na muzikologiji sa tezom „Istorija evropske opere pre Lilija i Skarlatija“. Dve godine školovao se i u Rimu. Po završetku studija kratko vreme je predavao umetnost i muzikologiju, a onda je 1912. napustio mesto predavača da bi se u potpunosti posvetio pisanju.
Rolan je bio pasionirani ljubitelj umetnosti: opere, Mikelanđela, Skarlatija, Betovena. Bio je lični prijatelj Riharda Štrausa. Divio se pacifističkim idejama Lava Tolstoja i indijskih mislilaca u predvečerje Prvog svetskog rata. O ovim idejama je razmenjivao mišljenja sa Gandijem i Tagorom. Bio je mistik i pacifista, proučavao jogu, indijsku filozofiju i duhovnost. Godine 1929. osnovao je Međunarodno biogentičko društvo, koje promoviše mir i održiv i harmoničan način života.
Godine 1914. preselio se u Švajcarsku, gde je živeo do 1937. kada se vratio u rodnu Francusku. Umro je 1944. godine u Vezleu, gradiću u istoimenoj opštini, u regionu Burgundija-Franš-Konte u centralnoj Francuskoj.
Književni rad
Bez obzira na žanr, Rolanovo delo ima za temu ljudsku potragu za srećom, smislom i istinom. Da bi opisao prirodu svojih romana u ciklusima skovao je termin „roman fleuve” (u bukvalnom prevodu „roman reka“). Prvu knjigu je objavio 1902. godine, kada je već imao 36 godina. U početku je pisao drame, ali je bio neuspešan u svojim pokušajima da dopre do široke publike. Svoje drame je sakupio u dva ciklusa: Tragedije vere (fr. Les Tragédies de la foi iz 1913. i Pozorište revolucije (fr. Le Théâtre de la révolution iz 1904, koji obuhvata 12 drama među kojima i prikaz Drajfusove afere.
Svetski poznat postao je romanom „Žan Kristof“ objavljenim u 10 tomova, od 1904. do 1912. godine, za koji je 1915. dobio Nobelovu nagradu. Slede „Kola Brenjon“ (delo u duhu Rableove galske tradicije), još jedan ciklus, u 7 tomova, Očarana duša (1922–1933), pripovetke među kojima je jedna od najpoznatijih „Petar i Lucija“ i niz drugih dela. Rolanovo muzičko obrazovanje odrazilo se i na kompoziciju njegovih romana.
Posebnu pažnju zaslužuju romansirane biografije Ludviga van Betovena, Mikelanđela Buonarotija, Lava Tolstoja, Fridriha Hendla, Mahatme Gandija. Ne manje značajni i njegovi Memoari, Dnevnik i posthumna izdanja korespodencije sa nizom istaknutih ličnosti Evrope, Azije i Amerike.
Osim lepe književnosti oprobao se i u drugim žanrovima. U eseju Pozorište za narod (fr. Le théâtre du peuple) zalagao se za demokratizaciju pozorišta, dok je veliku pažnju privukao i njegov antiratni spis „Iznad meteža“, poziv Francuskoj i Nemačkoj da poštuju istinu i čovečanstvo tokom međusobnog sukuba u Prvom svetskom ratu.
Ovaj veliki stilist snažno je uticao na svoje savremenike, a njegova dela čitaju se i danas.
Nobelova nagrada
Nobelovu nagradu za književnost Romen Rolan dobio je 1915. godine za delo „Žan Kristof“. U obrazloženju nagrade je rečeno: „...za doprinos uzvišenom idealizmu književnog dela, i za osećajnost i ljubav prema istini koje je koristio u opisu različitih ličnosti“. Nagradu je primio tek godinu dana kasnije.

MG P6 (N)


Predmet: 80138069
Autor - osoba Rolland, Romain, 1866-1944 = Rolan, Romen, 1866-1944
Naslov Petar i Lucija / Romain Rolland ; [preveo Milan Bogdanović]
Jedinstveni naslov Pierre et Luce. hrv
Vrsta građe kratka proza
Jezik hrvatski
Godina 1951
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1951 (Zageb : Grafički zavod hrvatske)
Fizički opis 79 str. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Bogdanović, Milan, 1892-1964 (prevodilac)
Bogdanović, Milan, 1892-1964 (prevodilac)
Zbirka Mala biblioteka ; 121
ISBN (Broš.)
Napomene Prevod dela: Pierre et Luce
Autorova slika na koricama
Beleška o autoru: str. 79.

Romen Rolan (fr. Romain Rolland; Klamsi, 29. januar 1866 – Vezle, 30. decembar 1944), bio je francuski književnik, dramaturg i muzikolog, jedan od najvećih mistika francuske literature 20. veka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1915. godine.
Bio je duboko zainteresovan i aktivno uključen u bitna socijalna, politička i duhovna zbivanja, uključujući „aferu Drajfus“, fenomen komunizma, borbu protiv nacizma, pacifizam.
Po književnom usmerenju bio je humanista i nedogmatski moralista, a u ličnom životu odan demokratskim idealima. Uživao je svetsku slavu i nazivan je „savešću svog vremena”.
Romen Rolan rodio se u Klamsiju, gradu u regionu Burgonja istočnom delu centralne Francuske. Sa 14 godina otišao je u Pariz, gde se upisao na Višu normalnu školu. U Parizu se upoznao sa delima Spinoze i Tolstoja i razvio strast za muzikom. Diplomirao je istoriju 1889. godine, a 1895. doktorirao na muzikologiji sa tezom „Istorija evropske opere pre Lilija i Skarlatija“. Dve godine školovao se i u Rimu. Po završetku studija kratko vreme je predavao umetnost i muzikologiju, a onda je 1912. napustio mesto predavača da bi se u potpunosti posvetio pisanju.
Rolan je bio pasionirani ljubitelj umetnosti: opere, Mikelanđela, Skarlatija, Betovena. Bio je lični prijatelj Riharda Štrausa. Divio se pacifističkim idejama Lava Tolstoja i indijskih mislilaca u predvečerje Prvog svetskog rata. O ovim idejama je razmenjivao mišljenja sa Gandijem i Tagorom. Bio je mistik i pacifista, proučavao jogu, indijsku filozofiju i duhovnost. Godine 1929. osnovao je Međunarodno biogentičko društvo, koje promoviše mir i održiv i harmoničan način života.
Godine 1914. preselio se u Švajcarsku, gde je živeo do 1937. kada se vratio u rodnu Francusku. Umro je 1944. godine u Vezleu, gradiću u istoimenoj opštini, u regionu Burgundija-Franš-Konte u centralnoj Francuskoj.
Književni rad
Bez obzira na žanr, Rolanovo delo ima za temu ljudsku potragu za srećom, smislom i istinom. Da bi opisao prirodu svojih romana u ciklusima skovao je termin „roman fleuve” (u bukvalnom prevodu „roman reka“). Prvu knjigu je objavio 1902. godine, kada je već imao 36 godina. U početku je pisao drame, ali je bio neuspešan u svojim pokušajima da dopre do široke publike. Svoje drame je sakupio u dva ciklusa: Tragedije vere (fr. Les Tragédies de la foi iz 1913. i Pozorište revolucije (fr. Le Théâtre de la révolution iz 1904, koji obuhvata 12 drama među kojima i prikaz Drajfusove afere.
Svetski poznat postao je romanom „Žan Kristof“ objavljenim u 10 tomova, od 1904. do 1912. godine, za koji je 1915. dobio Nobelovu nagradu. Slede „Kola Brenjon“ (delo u duhu Rableove galske tradicije), još jedan ciklus, u 7 tomova, Očarana duša (1922–1933), pripovetke među kojima je jedna od najpoznatijih „Petar i Lucija“ i niz drugih dela. Rolanovo muzičko obrazovanje odrazilo se i na kompoziciju njegovih romana.
Posebnu pažnju zaslužuju romansirane biografije Ludviga van Betovena, Mikelanđela Buonarotija, Lava Tolstoja, Fridriha Hendla, Mahatme Gandija. Ne manje značajni i njegovi Memoari, Dnevnik i posthumna izdanja korespodencije sa nizom istaknutih ličnosti Evrope, Azije i Amerike.
Osim lepe književnosti oprobao se i u drugim žanrovima. U eseju Pozorište za narod (fr. Le théâtre du peuple) zalagao se za demokratizaciju pozorišta, dok je veliku pažnju privukao i njegov antiratni spis „Iznad meteža“, poziv Francuskoj i Nemačkoj da poštuju istinu i čovečanstvo tokom međusobnog sukuba u Prvom svetskom ratu.
Ovaj veliki stilist snažno je uticao na svoje savremenike, a njegova dela čitaju se i danas.
Nobelova nagrada
Nobelovu nagradu za književnost Romen Rolan dobio je 1915. godine za delo „Žan Kristof“. U obrazloženju nagrade je rečeno: „...za doprinos uzvišenom idealizmu književnog dela, i za osećajnost i ljubav prema istini koje je koristio u opisu različitih ličnosti“. Nagradu je primio tek godinu dana kasnije.

MG P6 (N)
80138069 Romen Rolan - PETAR I LUCIJA (Nobelova nagrada 1915)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.