Godina izdanja: 1999
ISBN: 953-6108-88-7
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Antologija suvremene portugalske pripovijetke / sastavila i prevela Tatjana Tarbuk
Ostali autori: Tarbuk, Tatjana
Izdavač: Zagreb : Ceres, 1999
Materijalni opis: X, 222 str. : ilustr. ; 23 cm
Edicija: Biblioteka Antologije / Ceres ; knj. 3
Napomena: Str. VII-X: Predgovor / Tatjana Tarbuk.
Predmetna odrednica: portugalska pripovijetka – 1950/1980.
Portugalska književnost. Antologije novela, pripovedaka
Jezik: hrvatski

Ova knjiga zajedno se pojavila s Antologijom suvremenog portugalskog pjesništva. Na taj način, prvi put u povijesti, na izuzetno kvalitetan i uspješan način, dobili smo najznačajnija ostvarenja luzitanske književnosti. Povijesne teme, realizam prožet fantastikom i magijom, poetičnost, urbana zbilja, satira i humor, najopćenitije su odrednice portugalske proze posljednjih desetljeća ovoga stoljeća. Tatjana Tarbuk vrlo pomno je odabrala najvažnije predstavnike portugalske pripovjedačke proze (njih 22), prevela najljepše stranice njihova stvaralaštva i u uvodnom eseju knjige smjestila suvremenu portugalsku priču u kontekst europske pripovjedačke proze.
Izbor od dvadesetak pripovjedaka ocrtava osnovne tendencije i razvojne smjerove u portugalskoj prozi u posljednjih nekoliko desetljeća. Priređivačica kao polaznu točku za obilježavanje suvremene portugalske proze označuje 1953. godinu, kad izlaze romani Carlosa de Oliveire i Agustine Besse-Luis, koji upućuju na zaokret u odnosu na ideološke reference neorealizma, a ističe i preobražaj koji se pedesetih godina dogodio zahvaljujući Pessoi. Značajnom smatra i 1974. godinu, kada je Revolucijom karanfila srušen diktatorski Salazarov režim. U ovom izboru predstavljene su pripovjetke pripadnika različitih generacija ovoga stoljeća, raznovrsnih tema koje variraju od povijesnih, preko realizma prožetog fantastikom i magijom, do pripovjedanja u kojemu prevladava poetičnost, a zastupljena je i urbana proza, postmodernistički trendovi, kao i humor i satira. Ipak, jedna od dominantnih značajki je težnja oniričnosti i izrazu kroz alegorije i mitove.

„Оvo zadovoljstvo koje grlim ako te grlim i tvoji prsti, polako, klizit će mojim rukama, bedrima, grudima. Kakvoj se to vrtoglavici prepuštam i u njoj se zadržavam. U kakvom se razderanom kriku pobijam i rastem, dodajem i rastem, izluđujem i dostajem; ili ne dostajem i stoga te izmišljam, ponovno izmišljam, stvaram, rastvaram u svojem održavanju.
Obzirna, ipak, u ovome: opasnost da se poželimo ili ukinemo. Ti muški gospodaru koji me jašeš ili to nastojiš i ja koja se doimam kao da te pratim u toj igri, slažem se s njom, a zapravo je odbijam, koračam već u drugim labirintima, u žarkim ljetima, zacijelo, ali u svojim putovanjima.
Jer tebe zapravo zanima samo moj položaj: ja, tvoja zemlja, kolonija, tvoje drvo-zacrtana-sjena radi smirivanja osjeta. I u sebi me želiš u samostanu: ti sâm moj samostan, moja jedina težnja, konačno moja jedina pustinja.“ – Iz Novih portugalskih pisama
MG65