Godina izdanja: 2003
ISBN: 953-6791-44-7
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Autor: Murakami, Haruki
Ostali autori: Šoljan, Maja [prevoditeljka]
Izdavač: Zagreb : Vuković & Runjić, 2003
Materijalni opis: 213 str. ; 20 cm
Izv. stv. naslov: Kami no kodomo-tachi wa mina odoru.
Beleška o piscu: str. [3].
Klasifikacijska oznaka: Japanska književnost. Romani, novele, pripovetke
Anotacija: Zbirka od šest pripovedaka koje je poznati japanski pisac napisao nakon zemljotresa koji je pogodio 1995. godine grad Kobe. No, pravi zemljotresi dogodili su se u ljudima koji su se, potaknuti stravičnim događajem, zagledali u vlastite egzistencije...
Jezik: hrvatski

Početak 1995. prekretnica je za suvremeni Japan, koji doživljava surovo buđenje iz konzumerističkog sna cvjetajuće ekonomije: u samo dva mjeseca stravičan potres koji je pogodio Kobe i teroristički napad otrovnim plinom sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici posve su uništili lažno samopouzdanje nacije. Ti su događaji ponukali Harukija Murakamija da se, nakon višegodišnjeg izbivanja uzrokovanog popularnošću romana „Norveška šuma” koji je samozatajnog autora silom pretvorio u pop-zvijezdu, vrati u domovinu i opiše ih u publicističkoj knjizi „Pod zemljom” te zbirci pripovijedaka „nakon potresa” (naslov malim slovima po autorovoj želji). Veliki potres što je zadesio Kobe vidljivi je epicentar ovih šest priča. Srećemo ga u novinama, na televiziji, ili u mogućoj agoniji nekog sporednog lika. Ali pravi je potres zapravo onaj unutarnji, koji se događa u glavnim junacima onog trena kada se zagledaju u nerješivu zagonetku vlastite egzistencije. Potres nas u Murakamijevim pričama sustiže poput zlokobne sjene iz dubina: ti što pucaju po rubovima, to smo mi.

Haruki Murakami, jedan od najpoznatijih savremenih japanskih i svetskih pisaca, rođen je 1949. godine u Kjotu (Japan). Dobitnik je više prestižnih književnih nagrada, među kojima su i nagrada „Franc Kafka“, nagrada za kratku prozu „Frenk O’Konor“ – najznačajnija međunarodna nagrada ovog žanra, nagrada „Jerusalim“ za slobodu pojedinca u društvu – najveće priznanje koje se u Izraelu dodeljuje stranim autorima, i danska književna nagrada „Hans Kristijan Andersen“. Do sada je objavio, među ostalim, romane: Fliper (1973), Slušaj pesmu vetra (1979), Potera za ovcom (1982), Okorela zemlja čuda i Kraj sveta (1985), Norveška šuma (1987), Igraj Igraj Igraj (1988), Južno od granice, zapadno od sunca (1992), Hronika ptice na navijanje (1994), Sputnik ljubav (1999), Kafka na obali mora (2002), Kad padne noć (2004), 1Q84 u tri toma (2009), Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodočašća (2013) i Ubistvo Komtura (2017); knjige priča: Ponovni napad na pekaru (1993), Posle potresa (2000), Tokijske misterije (2005), Muškarci bez žene (2014) i Prvo lice jednine (2020); knjigu sećanja O čemu govorim kad govorim o trčanju (2007); knjigu eseja Pisac kao profesija (2015) i dokumentarističku knjigu Metro (1997/98). Prevodio je na japanski Ficdžeralda, Karvera, Irvinga, Selindžera i druge američke pisce. Nakon višegodišnjih perioda provedenih u Americi i Evropi, sada živi u Japanu, a angažovan je kao gostujući profesor na Univerzitetu Prinston u SAD.
MG61