| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 1 | 
| Stanje: | Nekorišćen | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta  Lično preuzimanje  | 
                            
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)  Lično  | 
                            
| Grad: | 
                                    Novi Sad,  Novi Sad  | 
                            
                                                                                        Godina izdanja: 2021
                                                                                                                        ISBN: 978-86-80426-64-8
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Autor - osoba	Lučić, Danilo, 1984- = Lučić, Danilo, 1984- 
Naslov	Sazrevanje modrica / Danilo Lučić 
Vrsta građe	kratka proza 
Jezik	srpski 
Godina	2021 
Izdavanje i proizvodnja	Beograd : Areté, 2021 (Beograd : Fuk) 
Fizički opis	256 str. ; 20 cm 
Zbirka	ǂEdicija ǂJedanODsto 
(broš.) 
Napomene	Tiraž 500 
 
Kao nastavak svoje misije isticanja novih, snažnih glasova u domaćoj i svetskoj književnosti, Arete vam predstavlja zbirku priča Danila Lučića „Sazrevanje modrica“. 
Areteovim čitaocima Lučić je već poznat kao autor pesničke zbirke „Šrapneli“, a njegov upliv u prozne vode unosi dozu svežine na domaću književnu scenu. 
Kroz sedam priča u „Sazrevanju modrica“, pruža nam se uvid u sedam potpuno različitih životnih situacija, ali i književnih žanrova i vrsta naratora. 
Žanrovska raznolikost i veština u poigravanju formom i karakterima junaka u svakoj od priča čine ovu zbirku nezaobilaznim štivom za one koji od proze traže više od površnog zaokupljivanja mašte i koji književnost vide kao odraz društva. 
 
S gajtanom oko vrata, Danilo Lučić, „Sazrevanje modrica“ 
Prilikom identifikovanja junaka oko kojih će oblikovati svoje narative ili obrazovati svoje ideje, pisci kratkih priča često se odlučuju za marginalizovane pojedince koji u sebi sadrže potencijal da upravo u tom ograničenom proznom okviru postanu simboli celog naraštaja, društvene grupe, vremena ili nekog drugog entiteta većeg od njih samih. Baš je to i razlog njihovog postavljanja u simboličko središte ovih kratkih tekstova, a kada su njihove sudbine smeštene u okvir iste zbirke kao i sudbine drugih junaka slične pozadine ili senzibiliteta, pred čitaocima se nalaze koherentne zbirke kod kojih svaka priča pojačava i dopunjava ostale. 
Takva je i zbirka „Sazrevanje modrica“ Danila Lučića, prvi prozni naslov ovog autora nakon dva pesnička. 
Upravo bi činjenica da je on do sada bio aktivan i nagrađivan kao pesnik mogla presudno da utiče na kvalitet i recepciju ovog naslova da nije jedne jednostavne činjenice: njegovo pesništvo se, sem donekle na tematskom nivou, ne prepoznaje u ovim pričama. Bez preterane upotrebe stilskih figura i oslanjanja na efektne pesničke slike u trenucima kada pripovedanje nailazi na potencijalno problematične tačke, Lučić ostavlja svoj dosadašnji rad iza sebe i potpuno prisvaja odlike i okvire proznog izražavanja. Ipak, dubinskom analizom teksta, može se primetiti tematska veza koja vuče koren iz njegovog pesništva, a koja se bavi kritikom savremenog trenutka i društveno osvešćenim angažmanom njegovih junaka. Svi oni su, u skladu sa dominantnim koordinatama kratke prozne forme, predstavljeni u presudnim prilikama svojih života ili zatečeni u pokušaju povratka u uobičajene životne tokove nakon neobičnih i neočekivanih događaja. Njihovi životi nisu ništa drugo do prelasci preko trauma, gubitaka, razočaranja, pehova, zločina, krahova i duboko potresnih situacija, što objašnjava i istaknut motiv zarastanja rana koji se krije i u naslovu zbirke. Ipak, premda teže određenoj univerzalnosti, Lučićevi junaci zadržavaju visok stepen individualnosti, naročito kada se govori o prilikama koje su ih presudno odredile i dovele u stanje kada je sazrevanje modrica jedino dobro čemu mogu da se raduju. Bilo da je u pitanju tragična avantura, smrt bliskih osoba, privremeno odustajanje od uzaludne borbe protiv svakodnevice, pokušaj povratka u srećnija vremena ili pak gubitak krova nad glavom, junaci ovih priča stavljeni su u nezavidne situacije i neretko naterani da se sukobljavaju sa jačim, mnogobrojnijim, umešnijim, katkad i nevidljivim neprijateljima. Zbog toga oni nemaju šta da izgube – rečima protagonistkinje poslednje, možda i najkvalitetnije priče, „Gvozdeno doba“: „Kome je određen gajtan, nema zašta da skriva vrat.“ – a njihovo nepristajanje na poraz dovoljno je snažan podsticaj za čitaoce da i sami pokušaju da se izbore sa omčama koje nose na svojim vratovima. 
Još jedan način na koji autor skreće pažnju čitalaca jeste i njegovo poigravanje, kako sa gramatikom i stilom ovih priča. 
Mešanje više lica pripovedanja i glagolskih vremena kojima naznačava promene u mentalnom sklopu svojih likova, tako i sa njihovim tematskim opsezima. Oni idu od zločina koji se odvijaju u ratnim i mirnodopskim okruženjima, preko potrebe za rekontekstualizovanjem sopstva u izmenjenim okolnostima i davanja glasa junakinjama i naratorkama, sve do humornih, grotesknih ili blago naučno-fantastičnih segmenata koji dokazuju širinu Lučićevog zamaha. Svaka od sedam priča zbirke „Sazrevanje modrica“ – većina njih je iznenađujuće obimna i teži formi novele, kako prostorom, tako i slojevitošću – može se opisati kao potraga za nečim novim (novom temom, pristupom, načinom pripovedanja, itd.), i stoga se u njima prepoznaje neprestano pojavljivanje novih ravni i tematskih celina. Ovim zbirka postaje sadržajnija i slojevitija, a čitalački utisak potpuniji. 
Iako ne bez mana, zbirka „Sazrevanje modrica“ dokazuje da je moguće prenebreći ranije spisateljsko iskustvo prilikom pristupanja do tada neistraženim formama, odnosno izvući iz njega ono najbolje i najkvalitetnije, ali bez robovanja bremenu prethodnog opusa. Ona je takođe i adekvatan uvid u mogućnosti Danila Lučića da se, pored pesničkog i uredničkog, bavi i proznim radom, a njegovo okretanje neočekivanim temama i smisao za psihologizaciju čine ove priče, kao i njegov budući prozni opus, vrednim pažnje. 
Dragan Babić, dnevni list „Politika“ 
 
Danilo Lučić rođen je 1984. u Beogradu i završio je osnovne i master studije na beogradskom Filološkom fakultetu, na katedri za srpsku književnost. Objavio zbirku pesama Beleške o mekom tkivu (SKC Kragujevac, 2014), za koju je dobio Brankovu nagradu. Uređuje portal za književnost i kulturu glif.rs, a urednik je u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. 
MG21