Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: bošnjački
Autor: Domaći

Knjiga je dobro očuvana.
,,Nenad Radanović: Antologija fantastičke pripovijetke u Bosni i Hercegovini, SPКD “Prosvjeta” – Sarajevo, 2004.g.



“… Strogost i dosljednost u primjeni vrhunskih kriterija bitna je i dragocjena znacajka ovog Radanovicevog izbora: doista je rijec o propovijetkama antologijske vrijednosti, reprezentativnim za postignuca u

datom žanru, pa i za pripovijedacku bh prozu uopće. Priređivac je nastojao, prije svega, uraditi najbolji moguci izbor tekstova vec afirmiranih i potvrđenih književnih velicina (kao što su Ivo Andric, Vitomir

Lukic, Risto Trifkovic, potom uznastojao je dati svoj prilog revalorizaciji naše novije književne baštine – podsjecajuci nas na izuzetna ostvarenja ne toliko poznatih i priznatih, ali za dati kontekst razvoja novije bh. književnosti znacajnih i nezaobilaznih autora (kao što su Nenad Ešpek, Sead Fetahagic, Dragoslav Janjic, pa i, s obzirom na ovaj žanr pomalo neocekivani i nepoznati Zja Dizdarevic i, recimo Željko Ivankovic); najzad, Radanovic je htio u punom sjaju predstaviti i neke nove, pogotovo u širem kontekstu nepoznate autore – kao što su Emsura Hamzic, Ljubica Žikic i Karim Zaimovic… Što se tice, dakle, izbora autora i izbora samih tekstova –

Radanovic je istancanim ukusom književnog znalca-posvecenika uradio nesumnjivo pravi posao: blistavoj tradiciji “pripovjedacke Bosne” priložio je na svoj nacin nanizanu biser-ogrlicu vrhunskih estetskih ostvarenja.

To što je i kako Radanovic uradio, višestruko je znacajno za naš književni, pa i kulturni prezent. Prije svega, priredio je knjigu s kojom ce se bh. literatura, i ovdje i u širem ex-jugoslovenskom kontekstu, legitimirati i potvrditi kao posebna i kao velika. Još se važnijim, međutim, cini to što je priređivac uspio, možda i zahvaljujuci posebnostima ovog žanra povezati i spojiti epohe, i u književnopovjesnom i u peticko-stilistickom smislu, približavajuci se onom, rekli bismo aristokratskom estetickom idealu transepohalnog univerzalizma

Umjetnosti – kao najosebujnije oblikotvorno-izražajne sile Duha uopce…

Takvo nešto rijetko se postiže i rijetko se susrece – u ovom našem vremenu postmodernog dekonstruktivizma, postmoderne poliaspektnosti, disperziranosti i «razlabavljenosti» estetskog-i-estetickog.

U svakom slucaju, Radanoviceva antologija je jedno od najinteresantnijih I najznacajnijih djela ove vrste u zadnje vrijeme…» (Izvod iz recenzije)"