Godina izdanja: 1991
ISBN: 86-19-01894-9
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Izdaje NOLIT Beograd
Na 52. stranici »Zagrebačke analize«, drugog i znatno proširenog izdanja knjige »Poslovi, sumnje, snovi Miroslava Krleže« (tiskane 1983. godine), ogrnut kabanicom Miroslava Krleže, ili nekom od svojih literarnih multiplikacija, srpski i hrvatski pisac Bora Ćosić zaključuje doslovce: »Pišemo o drugima pišući o sebi samima, a to što u drugima ima toliko našestva, jastva i mojstva, još nije znakom da smo posve epigonalna i epigonska stvorenja, nego da sličnost dolazi od dekora, posve nepromenjivog kroz stoleća« i tako dalje. Ovakva, fragmentarno citirana rečenica, može poslužiti kao uvod u razmatranje Ćosićeve relacioniranosti prema jednom picu, Miroslavu Krleži, jednoj vrsti svjesno odabrane kohabitacije ili blizanačke agregacije kojoj je u književnostima balkanskih naroda, i ne samo balkanskih, teško naći usporedbe. Njegova opsesija do neke je mjere usporediva s Lasićevom, iako je Ćosićeva identifikacija posljedica potrebe za utopijskom kompenzacijom, dok je Lasić motiviran željom za istraživanjem književne i kulturne povijesti u kojoj je Krleža poslužio kao reprezentativni model. Razlozi takvog poistovjećivanja, koje je u velikom razdoblju svoga rada manifestirao Ćosić, sve su prije nego jednoznačni. Na prvi pogled, stječe se dojam da između dvaju pisaca nema pretjeranih sličnosti.
Tvrd povez sa omotmom 365.strana