ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Potpis!

Biblioteka Vjeverica

Ilustracije
Danica Rusjan

Mladen Bjazic
Zvonimir Furtinger

Mladen Bjažić (Zlarin, 26. siječnja 1924. − 24. siječnja 2017.,) hrvatski pjesnik, književnik, novinar i dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i televizije Zagreb 1970-ih, zaslužnik hrvatskog stripa,[1][2] njegovatelj čakavskog narječja sa Zlarina[3]

Životopis
Rodio se je u Zlarinu. U Zagrebu je završio Učiteljsku školu i Filozofski fakultet. Zaposlio se je kao novinar. Uređivao je i dječje listove i časopise. Poslije Drugog svjetskog rata strip je bio uklonjen s novinskih stranica. Bjažić je vratio tu umjetnost nazad na mjesto. Dok je bio urednik dječjih listova Pionirska zastava i Pionir, vratio je strip na stranice tih listova. Time je uveo strip u tadašnje socijalističko društvo i potom obnovio produkciju hrvatskog stripa. Tako je vratio u strip Andriju Maurovića i braću Neugebauer, svjetski slavne hrvatske stripaše ali i otvorio mogućnosti napredka novom naraštaju hrvatskih stripaša (Delaču, Dovnikoviću, Goldschmiedtu, Parmakoviću, Bekeru...). Pored toga, pokrenuo i i inicirao prve poslijeratne zasebne strip-sveske. Uređivao je strip-zabavnike. Prvi je uređivao Vjesnikov strip-zabavnik Petko (1952.). Jeseni dvije godine poslije pokrenuo je legendarni Plavi vjesnik. Poslije je uređivao program za djecu i mladež na Televiziji Zagreb. Pisao je pjesme, prozne uradke i kazališne tekstove za djecu, književne eseje, novinske putopise i reportaže, televizijske adaptacije i scenarije.[1]

Njegovatelj zlarinske čakavštine. Od 2003. održavao je radionicu `Neka zvoni ča`, kojom se brinuo da nove, i one stare, generacije upoznaju pravi zlarinski govor, te da se ne zaborave stare zlarinske riječi iz svakodnevnog govora, a koje su vremenom nestale iz razgovora.



Zvonimir Furtinger (* Zagreb, 1912. - † Zagreb, 1986.)[1], bio je hrvatski radijski novinar, scenarist, prevoditelj, književnik i pisac znanstvene fantastike.

Biografija
Nakon srednje škole koju je završio u Zagrebu, studirao je historiju i arheologiju, ali je studij napustio za vrijeme velike ekonomske krize 1930-ih. Zatim se prihvaćao kojekakvih poslova samo da preživi; bio je grobar, šef reklamnog biroa, čak i član egipatske mađioničarske grupe koja je krstarila Bliskim Istokom.[1] Po povratku u Zagreb postaje grafički radnik, pa suvlasnik jednog rudnika lignita, pa direktor kina. Točno na prvi dan rata 6. aprila 1941. dobio je prvi pravi posao, - kao službenik u tzv kartel birou Jugoslavenskih željezara.[1]

Već zarana postao je pasionirani radio amater i ljubitelj znanstvene fantastike, koja se tad tek počela pojavljivati. Svoj prvi pustolovno-fantastični roman Crveni duh, napisao je u tandemu sa Stankom Radovanovićem 1926. Roman je izlazio u svescima koji su se prodavali na novinskim kioscima, ali ga publika nije baš kupovala. U tandemu sa Stankom Radovanovićem neposredno pred Drugi svjetski rat napisao je znanstvenofantastični roman Majstor Omega osvaja svijet, koji je izlazio u nastavcima u Zagrebačkom listu.[1]

Po završetku Drugog svjetskog rata u jesen 1945. dobija posao na Radio Zagrebu, na kojem radi kao novinar, redatelj, scenarist, i autor radijskih emisija. Usput se prihvaća i drugih poslova, te radi kao muzičar, pjevač, foto reporter. Za radio je napisao mnoge radio-drame, uglavnom detektivskog žanra. Taj žanr mu je osobito ležao te je objavio niz detektivskih romana, pod raznim pseudonima (jedan od najdražih bio mu je Ben Hunter). Tad je počeo pisati scenarije za radio drame i stripove (Kroz minula stoljeća i Herlock Sholmes, majstor maske). No bavio se i ozbiljnijom literaturom, preveo je i adaptirao Shakespearevu Komediju zablude (čak je za nju priredio i muzičke dionice).[1]

Znanstvenoj fantastici se ponovno vratio 1959. tad je u tandemu sa Mladenom Bjažićem napisao roman Osvajač 2 se ne javlja. Odmah nakon toga 1960. opet s Bjažićem objavljuje Zagonetni stroj profesora Kružića. Iste godine objavljuje i Varamunga, tajanstveni grad (kao roto roman), neke i pod pseudonimom B. F. Depolis. Svoj najuspjeliji SF roman Svemirsku nevjestu (Epoha, Zagreb) napisao je u tandemu sa starim suradnikom Bjažićem - 1962. Iste godine izlazi im Tajna stare opeke, a 1963. Lažni kurir, roman s tematikom narodno oslobodilačke borbe. Zatim 1965. izdaju SF roman Mrtvi se vraćaju, a nakon pauze od šest godina izdaju SF roman Ništa bez Božene 1971. godine.[1]

Furtinger i Bjažić, bili su odličan tandem, koji su svoje SF romane pisali u maniri klasičnih detektivskih romana, u kojima se rješenja istraga ne nalaze u realnom, već u fantastičnom. Njihovi romani su puni humora, uvijek su ironični prema svojim junacima - koji rješenje zagonetke nikako nisu u stanju otkriti sve do samog kraja.

Pred sam kraj života 1982. Furtinger je dobio Nagradu SFERA za životno djelo na području znanstvene fantastike.

U januaru 2011. društvo SFera objavilo je Furtingerove sabrane SF novele u knjizi Psihophor, koja sadržava i kratki SF roman Vila na otoku, Knjigu je priredio pisac i urednik znanstvene fantastike Aleksandar Žiljak.