| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 1987
Autor: Domaći
ISBN: jedno od najznačajnijih teorijskih dela u oblasti krivičnog prava na prostorima bivše Jugoslavije
Jezik: Srpski
Krajnja Nužda u krivičnom pravu P 113 / 2026
doc.dr. Miloš Babić
Izdavač: Pravni fakultet Banja Luka 1987.g težina 300 grama
• Povez broš, 227 stranica.Latinicaa, 20 cm , težina knjige 300 grama
stanjeknjige vrlo dobro-samo mestimično na stranicama ima podvlačenja gragftnom olovkom,korice blage promene-stranice uredne
`Krajnja nužda u krivičnom pravu` je naziv doktorske disertacije i monografije profesora dr Miloša Babića, koja predstavlja jedno od najznačajnijih teorijskih dela u oblasti krivičnog prava na prostorima bivše Jugoslavije kada je reč o ovom institutu. Profesor Babić (tada u zvanju docenta) odbranio je ovu disertaciju na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1983. godine, a knjiga je zvanično izdata 1987. godine u izdanju Pravnog fakulteta u Banjoj Luci.
Rad profesora Babića detaljno analizira krajnju nuždu kao opšti osnov koji isključuje protivpravnost dela. Njegov doprinos se ogleda u preciznom postavljanju teorijskih granica ovog instituta, razgraničenju od srodnih pojmova i analizi istorijskog razvoja (prelazak sa koncepta objektivne na subjektivnu odgovornost u krivičnom pravu).
Osnovni elementi instituta krajnje nužde (prema opšteprihvaćenoj teoriji i zakonodavstvu)
Krajnja nužda postoji kada neko učini zakonom propisano krivično delo isključivo kako bi od svog dobra ili dobra drugog lica otklonio istovremenu, neskrivljenu opasnost. Da bi delo bilo opravdano, moraju se kumulativno ispuniti strogi uslovi podeljeni u dve grupe:
1. Uslovi u pogledu opasnosti
• Postojanje opasnosti: Realna pretnja da će neko zaštićeno pravno dobro (život, telo, imovina) biti povređeno. Opasnost može poticati od ljudskih radnji, prirodnih nepogoda, napada životinja ili tehničkih kvarova.
• Istovremenost: Opasnost mora biti neposredno predstojeća ili da već traje. Futurske ili već prošle opasnosti ne opravdavaju krajnju nuždu.
• Neskrivljenost: Učinitelj ne sme sam, sa umišljajem, izazvati opasnost kako bi potom naneo zlo nekom drugom.
2. Uslovi u pogledu otklanjanja opasnosti (radnje nužde)
• Supsidijarnost (Jedini način): Opasnost se u datom trenutku nije mogla otkloniti ni na jedan drugi način osim povredom tuđeg dobra (npr. bekstvom, pozivanjem pomoći).
• Proporcionalnost (Srazmera zla): Učinjeno zlo ne sme biti veće od zla koje je pretilo. Krajnja nužda je sukob dva prava (za razliku od nužne odbrane koja je sukob prava i neprava), zbog čega se zahteva da se žrtvuje samo dobro manje ili, u krajnjem slučaju, jednake vrednosti.
Specifičnosti i izuzeci
• Prekoračenje (eksces) krajnje nužde: Ako učinitelj nanese veće zlo od onog koje je pretilo, reč je o prekoračenju. U tom slučaju delo jeste krivično delo, ali se učinitelj može blaže kazniti, a pod naročito olakšavajućim okolnostima i osloboditi od kazne.
• Dužnost izlaganja opasnosti: Zakon izričito propisuje da nema krajnje nužde za lica koja su po prirodi svog posla ili zakona dužna da se izlože opasnosti (npr. vatrogasci, policajci, lekari, gorska služba spasavanja)