| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 2002
ISBN: 86-7363-341-9
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vladavina prava - Franc Nojman-kao nova P012 / 2026
Politička teorija i pravni sistem u modernom društvu
Franc Nojman autor, preveo Slobodan Divjak ISBN 86-7363-341-9
Izdavač: Filip Višnjić, Beograd 2002; Biblioteka Evropa, tiraž: 500 primeraka;
Detaljnije:
tvrd povez, strana 341, format 24 cm,latinica, težina 650.grama
stanje knjige : odlično.kao nova-nema ispisivanjai tragova korišćenja
Knjiga „Vladavina prava: politička teorija i pravni sistem u modernom društvu” nemačko-američkog pravnika i politikologa Franca Nojmana (Franz Neumann), jednog od najistaknutijih teoretičara rane Frankfurtske škole, predstavlja jedno od ključnih dela političko-pravne misli 20. veka. Kod nas je objavljena u prevodu Slobodana Divjaka u izdanju izdavačke kuće Filip Višnjić.
Nojman u ovom delu analizira kako se koncept vladavine prava razvijao kroz istoriju modernog društva i kako su se menjale njegove funkcije u zavisnosti od socio-ekonomskih transformacija kapitalizma — od liberalne faze slobodne konkurencije do monopolske i totalitarne faze (fašizma/nacizma).
Ključne teze Nojmanove teorije o vladavini prava
1. Dualna priroda zakona: Nojman objašnjava da pravna država i pravne norme uvek imaju dva osnovna aspekta:
• Politička funkcija: Pravo služi kao instrument ograničavanja državne vlasti i zaštite individualne slobode građana.
• Ekonomska funkcija: Pravni sistem pruža stabilnost, predvidljivost i pravnu sigurnost koja je neophodna za funkcionisanje tržišta i kapitalističke privrede.
2. Tip opštih zakona i liberalni kapitalizam: U klasičnom liberalizmu, vladavina prava se oslanja na opšte i apstraktne zakone koji podjednako važe za sve. Za slobodno tržište bilo je ključno da pravila budu unapred poznata, kako bi privredni subjekti mogli da planiraju svoje poslove bez straha od arbitrarne (samovoljne) intervencije suverena.
3. Kriza vladavine prava u monopolskom kapitalizmu: Sa prelaskom na monopolski i državni kapitalizam, opšti zakoni počinju da gube svoju funkciju. Umesto njih, država sve više donosi specifične, ciljane uredbe i propise koji favorizuju određene privredne džinove ili regulišu konkretne ekonomske krize. Na taj način se pravni sistem „generalizuje” u korist partikularnih interesa moćnih društvenih grupa.
4. Totalitarizam i uništenje prava (Behemot): U svom najpoznatijem kontekstu (koji je detaljnije razradio u delu Behemot), Nojman pokazuje kako u nacističkoj Nemačkoj dolazi do potpunog sloma vladavine prava. Opšti pravni principi bivaju zamenjeni rasnim teorijama, arbitrarnim odlukama vođe i „političkim komandama”. Pravo gubi svoju racionalnu formu i postaje čisto sredstvo terora i totalne političke dominacije.
Značaj dela
Nojmanova analiza je izuzetno važna jer povezuje pravne koncepte sa sociologijom i ekonomijom. On kritikuje puki pravni pozitivizam (shvatanje da je pravo sve ono što država proglasi za zakon, bez obzira na sadržaj i pravednost) i upozorava da pravna forma, ukoliko ostane bez moralno-političkog sadržaja i društvene jednakosti, lako može postati paravan za autoritarne tendencije.