| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice 1996 194 strane
odlična očuvanost
Pravo na smrt: (eutanazija) bavi se jednim od najsloženijih pitanja na granici prava, medicine, etike, filozofije i religije – pitanjem da li čovek, naročito u situaciji teške i neizlečive bolesti, treba da ima pravo da odluči o okončanju sopstvenog života.
Autor razmatra pojam eutanazije, njene različite oblike i istorijski razvoj ideje o „dobroj smrti“. Posebno se razlikuju aktivna i pasivna eutanazija, kao i eutanazija od asistiranog samoubistva i odustajanja od beskorisnog ili nesrazmernog medicinskog lečenja. Ove razlike su važne zato što imaju različite etičke i pravne posledice.
Jedno od centralnih pitanja knjige jeste autonomija pojedinca. Ako čovek ima pravo da odlučuje o sopstvenom telu i medicinskom lečenju, postavlja se pitanje da li ta autonomija treba da obuhvati i pravo da zahteva pomoć pri okončanju života. Nasuprot tome stoje argumenti koji naglašavaju nepovredivost života, dužnost lekara da čuva život i opasnost od zloupotrebe takvog prava.
Posebna pažnja posvećena je ulozi lekara i medicinske profesije. Eutanazija otvara pitanje da li lekar, čija je tradicionalna uloga lečenje i ublažavanje patnje, može moralno i profesionalno učestvovati u namernom okončanju života pacijenta. Sa tim je povezano i pitanje poverenja između pacijenta, lekara i zdravstvenog sistema.
Knjiga razmatra i patnju, dostojanstvo i kvalitet života. Kod terminalno obolelih osoba može se pojaviti želja za smrću zbog fizičkog bola, gubitka samostalnosti, straha, depresije ili osećaja da predstavljaju teret drugima. Zato se pitanje eutanazije povezuje sa razvojem palijativne medicine, ublažavanjem bola i pružanjem psihološke i duhovne podrške.
Važan deo problema predstavlja i pravni aspekt. Autor razmatra mogućnost zakonskog regulisanja eutanazije, pitanje krivične odgovornosti i granice između dozvoljenog medicinskog postupanja i krivičnog dela. Posebno je značajno pitanje kako zaštititi ranjive osobe od pritiska porodice, finansijskih interesa ili društvenog shvatanja da je život teško bolesne osobe „manje vredan“.
Religijski aspekt takođe ima važno mesto, naročito hrišćansko shvatanje svetosti i neprikosnovenosti života. Time se otvara šira filozofska dilema o tome da li pravo na autonomiju pojedinca može biti ograničeno vrednošću ljudskog života kao takvog.
U celini, knjiga ne svodi pitanje eutanazije na jednostavno „za“ ili „protiv“, već ga sagledava kao moralnu, pravnu i medicinsku dilemu u kojoj se sukobljavaju autonomija, dostojanstvo, sloboda, zaštita života, profesionalna etika i potreba za ublažavanjem patnje.
Ključne reči
pravo na smrt
eutanazija
Svetislav Marinović
etika
bioetika
medicinska etika
pravo
medicina
filozofija
religija
hrišćanstvo
ljudski život
pravo na život
autonomija
sloboda izbora
dostojanstvo
ljudsko dostojanstvo
kvalitet života
patnja
bol
neizlečiva bolest
terminalna bolest
teško oboleli
pacijent
lekar
medicinsko odlučivanje
aktivna eutanazija
pasivna eutanazija
asistirano samoubistvo
samoubistvo
odustajanje od lečenja
prekid lečenja
produžavanje života
veštačko održavanje života
palijativna medicina
palijativna nega
ublažavanje bola
nega umirućih
smrt
umiranje
terminalna faza bolesti
lekarska etika
lekarska odgovornost
krivično pravo
pravna odgovornost
zakonodavstvo
ljudska prava
zaštita ranjivih osoba
svetost života
neprikosnovenost života
moralna odgovornost
etička dilema
verska etika
hrišćanska etika
pravo i medicina
medicina i etika
autonomija pacijenta
Pravo na smrt: (eutanazija) Svetislava Marinovića obrađuje eutanaziju kao složen problem medicine, prava, etike, filozofije i religije. Knjiga razmatra autonomiju pacijenta, pravo na dostojanstvenu smrt, ulogu lekara, patnju teško obolelih i različite oblike okončanja života. Posebno se razmatraju aktivna i pasivna eutanazija, asistirano samoubistvo, prekid lečenja i palijativna nega. Osnovna dilema jeste kako pomiriti poštovanje slobode i dostojanstva pojedinca sa zaštitom ljudskog života i sprečavanjem mogućih zloupotreba.