| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2001
ISBN: 86-7268-017-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Naš dom = L`Age d`Homme 2001 165 strana
odlična očuvanost
U studiji „Apsolutna i ublažena pravda u Eshilovoj Orestiji“ autori analiziraju razvoj pojma pravde u Eshilovoj trilogiji Orestija, pokazujući prelaz sa arhaične, apsolutne pravde ka institucionalizovanoj, ublaženoj pravdi.
U prvim delovima trilogije (posebno u Agamemnonu i Žrtvoprinosnicama) pravda se ostvaruje kroz ličnu osvetu i zakon krvne krivice. Ovaj oblik pravde je apsolutan, neumoljiv i zatvoren u krug nasilja: zločin rađa zločin.
U završnom delu, Eumenide, dolazi do prelomnog trenutka – osnivanja Areopaga, suda koji preuzima ulogu presuđivanja. Pravda se više ne ostvaruje kroz osvetu, već kroz razumno odlučivanje, kompromis i zakon. Ovaj oblik pravde je „ublažen“, jer uzima u obzir:
okolnosti dela
sukobljene dužnosti
ljudsku ograničenost
Autori ističu da Eshil ne negira božanski poredak, već ga preoblikuje: bogovi (posebno Atina) postaju garanti razuma i zakona, a ne slepe kazne. Time se pravda humanizuje i postaje temelj polisa i demokratije.
Centralna teza studije jeste da Orestija prikazuje civilizacijski prelaz iz mita u pravo.
STRUKTURALNI PRIKAZ
1. Polazni teorijski okvir
Orestija kao drama o pravdi, ne samo o krivici
pravda kao istorijska i društvena kategorija
sukob starog i novog poretka
Autori povezuju tragediju sa razvojem pravne svesti u antičkoj Grčkoj.
2. Apsolutna pravda
Osnovne karakteristike:
zasnovana na osveti
bez mogućnosti oproštaja
neumoljiva i ciklična
sprovode je:
Erinije
zakon krvi
U Orestiji:
Klitemnestra ubija Agamemnona
Orest ubija Klitemnestru
svaki čin se opravdava „pravdom“
Pravda je jednaka nasilju.
3. Problem sukobljenih dužnosti
sin mora osvetiti oca
ali ne sme ubiti majku
svaka odluka je krivica
Apsolutna pravda ne može rešiti moralni paradoks.
4. Prelaz ka ublaženoj pravdi
Ključni momenat:
uvođenje suda Areopaga u Eumenidama
Nova pravda:
javna, a ne privatna
racionalna, a ne instinktivna
zasnovana na raspravi i glasanju
Presuda ne ukida krivicu, ali prekida lanac osvete.
5. Uloga bogova
Apolon: zaštitnik stare muške linije
Erinije: čuvari arhaičnog poretka
Atina: simbol razuma i kompromisa
Bogovi više ne sude silom, već legitimišu zakon.
6. Ublažena pravda kao temelj poretka
pravda postaje:
društvena institucija
oslonac zajednice
nasilje se transformiše u pravo
Orestija opravdava postanak pravne države.
7. Filozofsko-pravni zaključci autora
apsolutna pravda vodi u destrukciju
ublažena pravda omogućava opstanak zajednice
pravo je kompromis između:
istine
pravde
mira
Savršena pravda ne postoji u ljudskom svetu.
Studija „Apsolutna i ublažena pravda u Eshilovoj Orestiji“ pokazuje da Eshilova trilogija prikazuje prelaz sa arhaične pravde osvete na institucionalizovanu pravdu zakona. Autori ističu da se uvođenjem suda Areopaga pravda humanizuje, prekida se krug nasilja i postavlja temelj političkog i pravnog poretka. Orestija se tumači kao drama nastanka prava i civilizacije.