| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nolit 1984 343 strane
očuvanost 5-
Fenomenologija prava predstavlja jedno od najzrelijih i najambicioznijih Koževljevih dela, u kojem on pokušava da utemelji pravo kao fenomen ljudske egzistencije, a ne kao puki skup normi, pozitivnih zakona ili institucionalnih procedura. Polazeći od hegelovske fenomenologije duha, Kožev razvija originalnu filozofiju prava zasnovanu na međuljudskom priznanju, slobodi i borbi za prestiž.
Osnovna teza dela jeste da pravo nastaje isključivo u prostoru interpersonalnih odnosa, i to tamo gde postoji mogućnost konflikta između slobodnih subjekata. Pravo nije prirodna datost, niti čisto racionalna konstrukcija, već istorijski i egzistencijalni fenomen koji proizlazi iz ljudske želje za priznanjem.
Kojève razlikuje pravo od:
prirodnih zakona,
moralnih normi,
religijskih zapovesti,
političke sile.
Za njega je pravo moguće samo tamo gde postoji treća instanca (sudija, zakon, država) koja priznaje i sankcioniše međuljudske odnose. Bez takve instance nema prava, već samo nasilja ili privatne moralnosti.
U središtu Kojèveove fenomenologije prava nalazi se:
odnos gospodara i roba,
borba za priznanje,
istorijska uloga države,
ideja univerzalne i homogene države kao kraja istorije.
Pravo se kod Kojèvea pojavljuje kao istorijska kategorija, koja dostiže svoj puni oblik tek u modernoj državi, gde su svi subjekti formalno priznati kao slobodni i jednaki. Time se pravo vezuje za završetak istorijskog procesa, ali i za opasnost njegove petrifikacije.
STRUKTURALNI PRIKAZ DELA
1. Uvod: Problem filozofije prava
Kritika pozitivizma i normativizma
Neadekvatnost prirodnog prava
Potreba za fenomenološkim pristupom pravu
Pravo kao ljudski, a ne prirodni fenomen
2. Fenomenološki metod
Hegelova Fenomenologija duha kao polazište
Analiza iskustva, a ne apstraktnih normi
Pravo kao rezultat istorijskog procesa
3. Čovek, želja i priznanje
Želja kao temelj ljudskosti
Želja za priznanjem od drugog čoveka
Borba za prestiž kao izvor društvenih odnosa
Gospodar i rob kao arhetipski odnos
4. Nastanak prava
Pravo kao regulacija konflikta između slobodnih subjekata
Razlika između sile i prava
Uloga treće instance (sudija, zakonodavca)
Sankcija kao bitni element prava
5. Pravo, moral i politika
Razlikovanje prava i morala
Moral kao unutrašnja normativnost
Pravo kao spoljašnja, institucionalna normativnost
Odnos prava i države
6. Država i istorija
Država kao nosilac pravnog poretka
Razvoj prava kroz istoriju
Moderna država kao prostor univerzalnog priznanja
Ideja univerzalne i homogene države
7. Kraj istorije i sudbina prava
Pravo u postistorijskom stanju
Stabilizacija konflikta i nestanak borbe
Opasnost birokratizacije i formalizma
Čovek između građanina i „postistorijskog bića“
8. Zaključak
Pravo kao proizvod slobode i priznanja
Fenomenologija prava kao filozofska osnova pravne teorije
Neodvojivost prava od istorije i države