pregleda

Aleksandar Kožev - Fenomenologija prava


Cena:
890 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (8109)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 15091

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: 414
Godina izdanja: 414
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Aleksandar Kožev[a] (rođen kao Aleksandar Vladimirovič Koževnjikov; Moskva, 28. april 1902 — Brisel, 4. jun 1968) bio je francuski filozof ruskog porekla i međunarodni državni službenik čiji su filozofski seminari imali izvesni uticaj na francusku filozofiju 20. veka, posebno kroz njegovu integraciju hegelijanskih koncepata u kontinentalnu filozofiju dvadesetog veka.[1][2]

Život
Aleksandar Vladimirovič Koževnjikov je rođen u Ruskom carstvu u bogatoj i uticajnoj porodici. Njegov ujak je bio apstraktni umetnik Vasilij Kandinski, o čijem će radu napisati uticajan esej 1936. godine. Školovao se na Univerzitetu u Berlinu i Univerzitetu u Hajdelbergu, oba u Nemačkoj. U Hajdelbergu je 1926. godine završio doktorsku disertaciju o stavovima ruskog religioznog filozofa Vladimira Solovjova o sjedinjenju Boga i čoveka u Hristu pod rukovodstvom Karla Jaspersa. Naslov njegove disertacije bio je Die religiöse Philosophie Wladimir Solowjews (Religijska filozofija Vladimira Solovjova).

Među ranim uticajima bili su filozof Martin Hajdeger i istoričar nauke Aleksandar Koare. Kožev je veći deo svog života proveo u Francuskoj, a od 1933. do 1939. godine održao je u Parizu seriju predavanja o delu Georga Vilhelma Fridriha Hegela „Fenomenologija duha“. Posle Drugog svetskog rata, Kožev je radio u francuskom Ministarstvu ekonomije kao jedan od glavnih planera za formiranje Evropske ekonomske zajednice.

Kožev je studirao i koristio sanskrit, kineski, tibetanski, latinski i klasični grčki jezik. Takođe je tečno govorio francuski, nemački, ruski i engleski jezik.[3]

Kožev je umro 1968. godine, ubrzo nakon što je u ime francuske vlade održao govor državnim službenicima i predstavnicima Evropske ekonomske zajednice (sada Evropske unije) u Briselu.[4][5]

Filozofija
Hegelova predavanja
Iako nije bio ortodoksni marksista,[6] Kožev je bio poznat kao uticajan i idiosinkratički tumač Hegela, čitajući ga kroz prizmu i Karla Marksa i Martina Hajdegera. Dobro poznata teza o kraju istorije unapredila je ideju da je ideološka istorija u ograničenom smislu završena Francuskom revolucijom i Napoleonovim režimom i da više nema potrebe za nasilnom borbom kako bi se uspostavila „racionalna supremacija režima prava i jednakog priznanja“. Koževov kraj istorije razlikuje se od kasnije teze Fransisa Fukujame istog imena po tome što ukazuje koliko na socijalističko-kapitalističku sintezu, toliko i na trijumf liberalnog kapitalizma.[7][8]

Koževova predavanja o Hegelu sakupio je, uredio i objavio Rejmon Keno 1947, a objavljena su u skraćenom obliku na engleskom jeziku u sada već klasičnom delu „Uvod u čitanje Hegela: Predavanja o fenomenologiji duha“. Njegovo tumačenje Hegela jedno je od najuticajnijih u prošlom veku. Njegovim predavanjima je prisustvovala mala, ali uticajna grupa intelektualaca, uključujući Rejmona Kenoa, Žorža Bataja, Morisa Merlo-Pontija, Andrea Bretona, Žaka Lakana, Rejmona Arona, Mišela Lejrisa, Anrija Korbena i Erika Vejla. Njegovo tumačenje dijalektike gospodara i roba imalo je važan uticaj na teoriju ogledalne scene Žaka Lakana. Drugi francuski mislioci koji su priznali njegov uticaj na njihovu misao uključuju poststrukturalističke filozofe Mišela Fukoa i Žaka Derida.[traži se izvor]

Prijateljstvo sa Leom Štrausom
Kožev je imao blisko i doživotno prijateljstvo sa Leom Štrausom koje je počelo još dok su bili studenti filozofije u Berlinu. Njih dvojica su delili duboko filozofsko poštovanje jedan prema drugom. Kožev će kasnije napisati da „nikada ne bi znao [...] šta je filozofija“ bez Štrausa.[9] Tridesetih godina 20. veka, njih dvojica su započeli debatu o odnosu filozofije i politike koja će se ostvariti Koževovim odgovorom na Štrausovo delo „O tiraniji“.

Kožev, visoki državnik u francuskoj vladi, tvrdio je da filozofi treba da imaju aktivnu ulogu u oblikovanju političkih događaja. S druge strane, Štraus je verovao da su filozofija i politika fundamentalno suprotstavljene i da filozofi ne treba da imaju značajnu ulogu u politici, ističući katastrofalne rezultate Platonovog rata u Sirakuzi. Filozofi treba da utiču na politiku samo u meri u kojoj mogu da osiguraju da filozofska kontemplacija ostane slobodna od zavodljivosti i prisile moći.[10]

Uprkos ovoj debati, Štraus i Kožev su ostali u prijateljskim odnosima. Zapravo, Štraus je slao svoje najbolje studente u Pariz da završe školovanje pod Koževovim ličnim vođstvom. Među njima su bili Alan Blum, koji se trudio da Koževova dela učini dostupnim na engleskom jeziku i objavio je prvo izdanje Koževovih predavanja na engleskom jeziku, i Stenli Rozen.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 82811963
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Aleksandar Kožev[a] (rođen kao Aleksandar Vladimirovič Koževnjikov; Moskva, 28. april 1902 — Brisel, 4. jun 1968) bio je francuski filozof ruskog porekla i međunarodni državni službenik čiji su filozofski seminari imali izvesni uticaj na francusku filozofiju 20. veka, posebno kroz njegovu integraciju hegelijanskih koncepata u kontinentalnu filozofiju dvadesetog veka.[1][2]

Život
Aleksandar Vladimirovič Koževnjikov je rođen u Ruskom carstvu u bogatoj i uticajnoj porodici. Njegov ujak je bio apstraktni umetnik Vasilij Kandinski, o čijem će radu napisati uticajan esej 1936. godine. Školovao se na Univerzitetu u Berlinu i Univerzitetu u Hajdelbergu, oba u Nemačkoj. U Hajdelbergu je 1926. godine završio doktorsku disertaciju o stavovima ruskog religioznog filozofa Vladimira Solovjova o sjedinjenju Boga i čoveka u Hristu pod rukovodstvom Karla Jaspersa. Naslov njegove disertacije bio je Die religiöse Philosophie Wladimir Solowjews (Religijska filozofija Vladimira Solovjova).

Među ranim uticajima bili su filozof Martin Hajdeger i istoričar nauke Aleksandar Koare. Kožev je veći deo svog života proveo u Francuskoj, a od 1933. do 1939. godine održao je u Parizu seriju predavanja o delu Georga Vilhelma Fridriha Hegela „Fenomenologija duha“. Posle Drugog svetskog rata, Kožev je radio u francuskom Ministarstvu ekonomije kao jedan od glavnih planera za formiranje Evropske ekonomske zajednice.

Kožev je studirao i koristio sanskrit, kineski, tibetanski, latinski i klasični grčki jezik. Takođe je tečno govorio francuski, nemački, ruski i engleski jezik.[3]

Kožev je umro 1968. godine, ubrzo nakon što je u ime francuske vlade održao govor državnim službenicima i predstavnicima Evropske ekonomske zajednice (sada Evropske unije) u Briselu.[4][5]

Filozofija
Hegelova predavanja
Iako nije bio ortodoksni marksista,[6] Kožev je bio poznat kao uticajan i idiosinkratički tumač Hegela, čitajući ga kroz prizmu i Karla Marksa i Martina Hajdegera. Dobro poznata teza o kraju istorije unapredila je ideju da je ideološka istorija u ograničenom smislu završena Francuskom revolucijom i Napoleonovim režimom i da više nema potrebe za nasilnom borbom kako bi se uspostavila „racionalna supremacija režima prava i jednakog priznanja“. Koževov kraj istorije razlikuje se od kasnije teze Fransisa Fukujame istog imena po tome što ukazuje koliko na socijalističko-kapitalističku sintezu, toliko i na trijumf liberalnog kapitalizma.[7][8]

Koževova predavanja o Hegelu sakupio je, uredio i objavio Rejmon Keno 1947, a objavljena su u skraćenom obliku na engleskom jeziku u sada već klasičnom delu „Uvod u čitanje Hegela: Predavanja o fenomenologiji duha“. Njegovo tumačenje Hegela jedno je od najuticajnijih u prošlom veku. Njegovim predavanjima je prisustvovala mala, ali uticajna grupa intelektualaca, uključujući Rejmona Kenoa, Žorža Bataja, Morisa Merlo-Pontija, Andrea Bretona, Žaka Lakana, Rejmona Arona, Mišela Lejrisa, Anrija Korbena i Erika Vejla. Njegovo tumačenje dijalektike gospodara i roba imalo je važan uticaj na teoriju ogledalne scene Žaka Lakana. Drugi francuski mislioci koji su priznali njegov uticaj na njihovu misao uključuju poststrukturalističke filozofe Mišela Fukoa i Žaka Derida.[traži se izvor]

Prijateljstvo sa Leom Štrausom
Kožev je imao blisko i doživotno prijateljstvo sa Leom Štrausom koje je počelo još dok su bili studenti filozofije u Berlinu. Njih dvojica su delili duboko filozofsko poštovanje jedan prema drugom. Kožev će kasnije napisati da „nikada ne bi znao [...] šta je filozofija“ bez Štrausa.[9] Tridesetih godina 20. veka, njih dvojica su započeli debatu o odnosu filozofije i politike koja će se ostvariti Koževovim odgovorom na Štrausovo delo „O tiraniji“.

Kožev, visoki državnik u francuskoj vladi, tvrdio je da filozofi treba da imaju aktivnu ulogu u oblikovanju političkih događaja. S druge strane, Štraus je verovao da su filozofija i politika fundamentalno suprotstavljene i da filozofi ne treba da imaju značajnu ulogu u politici, ističući katastrofalne rezultate Platonovog rata u Sirakuzi. Filozofi treba da utiču na politiku samo u meri u kojoj mogu da osiguraju da filozofska kontemplacija ostane slobodna od zavodljivosti i prisile moći.[10]

Uprkos ovoj debati, Štraus i Kožev su ostali u prijateljskim odnosima. Zapravo, Štraus je slao svoje najbolje studente u Pariz da završe školovanje pod Koževovim ličnim vođstvom. Među njima su bili Alan Blum, koji se trudio da Koževova dela učini dostupnim na engleskom jeziku i objavio je prvo izdanje Koževovih predavanja na engleskom jeziku, i Stenli Rozen.
82811963 Aleksandar Kožev - Fenomenologija prava

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.