ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Retko u ponudi!

Marin Derencin

Knjiga I - 1880. godina
Knjiga II - 1883. godina

Marijan Derenčin (Rijeka, 24. rujna 1836. – Zagreb, 8. veljače 1908.), hrvatski književnik, pravnik i političar.

Gimnaziju je završio u rodnoj Rijeci, a diplomirao je pravo u Beču. Djelovao je kao javni bilježnik, a za Mažuranićeva je banovanja bio odjelni predstojnik za pravosuđe u Zagrebu od 1876. do 1883. godine. Izradio je više suvremenih zakona, a u kaznionice je uveo moderan, takozvani progresivni sustav. Jedan je od čelnika Narodne stranke koju napušta 1880. godine kada pristupa Neovisnoj narodnoj stranci. U polemičkim se tekstovima suprotstavljao ideji južnoslavnskoga jedinstva i pravaškom idealu samostalne države, zagovarajući ideju Hrvatske kao države s ograničenom samostanosti u sklopu dualistički uređene Monarhije.

Bio je stručnjak za kazneno pravo, kriminolog i penolog. Na sudu je branio hrvatske sveučilištarce (Vladimir Vidrić i drugi đaci) optužene zbog prosvjednog spaljivanja mađarske zastave 1895. godine. Branio ih je na suđenju studenoga 1895. godine zajedno s uglednim zagrebačkim odvjetnicima Augustom Harambašićem, Kornitzerom, M. Petračićem, Frankom Potočnjakom, Ivanom Ružićem i Šimom Mazzurom.

Napisao je više dramskih djela i satira o stanju u Hrvatskoj za Khuena te kazališne komade, većinom satirički intonirane. Kao predsjednik kazališnog odbora osnovao je mirovinski fond za kazališno osoblje.



Derenčin, Marijan, hrvatski književnik, pravni i politički pisac i novinar (Rijeka, 24. XI. 1836 – Zagreb, 8. II. 1908). Pravo doktorirao u Beču 1860. Odjelni predstojnik za pravosuđe u Zagrebu 1876–83., vladin povjerenik za kazalište (1880–82), dugogodišnji saborski zastupnik, odvjetnik, kriminolog i penolog. U književnosti se javio 1883. komedijom Tri braka (praizvedba u Zagrebu, 1891), a sklonost prema humoru pokazao je i kraćim sastavcima u satiričnim listovima Muha (1897) i Satir (1901), koje je sâm pokretao i uređivao. God. 1884. anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske, u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja. Protomodernističke značajke sadrži naturalistička tragedija Slijepčeva žena (izvedena u Zagrebu 1893). U satiričnoj komediji Primadona (izvedenoj u Zagrebu 1893) feljtonskim se diskursom narugao skorojevićima koji se žele domoći društvenog ugleda. Najzrelije mu je djelo komedija Ladanjska opozicija (izvedba 1896., prvotisak 1908), u kojoj je oštro i duhovito polemizirao s osobnim protivnicima iz Stranke prava, ali i s hrvatskim parlamentarnim oporbenjaštvom. Motivski bliza Gogoljevu Revizoru, ta je komedija na crti od Nemčićeva Kvasa bez kruha, preko Tomićevih Pastorka i Novoga reda, najsnažnija naša scenska satira u XIX. st. U scenskom pamfletu Ministerijalni savjetnik (Szendrei Strassnoff) izravnim se invektivama obračunao s političkim protivnicima Josipom Frankom i Isidorom Kršnjavim.