Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 385
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Krivicni zakonik za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca od januara 1929.
Josip Silovic, Stanko Frank
Frank, Stanko, hrvatski pravnik (Osijek, 30. IV. 1883 – Zagreb, 11. XI. 1953). Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1907. Radio u pravosuđu (1908–11. i 1920–22), bavio se novinarstvom (1911–20). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je kazneno pravo (1922–41. i 1945–53), kazneno procesno pravo (1922–40), pravnu filozofiju (1922–37), upravno pravo (suplent 1941–43) i kriminologiju (1948–53). Redoviti profesor od 1925; prisilno umirovljen za vrijeme NDH, vraćen u službu nakon II. svjetskog rata. Sudjelovao je na međunarodnim kongresima pravnika (1933–38), bio je član Međunarodnog instituta za pravnu filozofiju i sociologiju. Dopisni član JAZU od 1948. Glavna djela Kazneno pravo (1950) i Teorija kaznenog prava po Krivičnom zakoniku od godine 1951. (1955), u kojima je sustavno obradio pojmove i opći dio kaznenog prava.
Josip Šilović (Praputnjak kraj Bakra, 8. rujna 1858. - Zagreb, 9. svibnja 1939.), hrvatski pedagog, sveučililišni profesor, rektor Sveučilišta u Zagrebu, saborski zastupnik, ban Savske banovine i senator.
Život i karijera
Šilović je imao teško djetinjstvo. Bio je dijete iseljenika koji je stradao kao šumski radnik ostavivši za sobom udovicu s četvero djece.[1] Njegovo siromašno djetinjstvo dovedeno je u vezu s njegovim izuzetnim humanitarnim radom kasnije.[1] Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu te ju je završio 1879. godine.[2] Nakon završenog studija prava i habilitacije, stječe naslov doktora prava 1884. na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu.[3] Nakon rada u sudstvu i upravi, od 1894. redoviti je profesor kaznenog prava, kaznenog postupka i filozofije prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.[3] Godine 1898./1899. obnaša dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu.[3] Osnivač je hrvatske moderne nastave kaznenog prava.[3] Vladao je s pet jezika i stenografijom.[3] Bio je zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru.[3] Kasnije je bio ban Savske banovine (od 1929.) i senator.[3]
Dobrotvorni rad
Uz svoj rad na Sveučilištu intenzivno se bavio karitativnom djelatnošću. Bio je dugogodišnji predsjednik Narodne zaštite - Saveza dobrotvornih društava te jedan od urednika publikacije Narodna zaštita.[1] Nazivali su ga `ocem naše socijalne politike, a naročito naše zaštite djece` te promicateljem brojnih dobročinstava i humanih akcija:
Wikicitati »Šilovićevo je ime kao priznatog i uvaženog socijologa i filantropa poznato ne samo u najzabitijoj potleušici našeg naroda, nego možemo reći i po čitavom kulturnom svijetu s ovu i s onu stranu oceana. Šiloviću i njegovom plemenitom i blagotvornom radu na socijalnom polju imamo da zahvalimo, da se hrvatsko ime u stranom svijetu s poštovanjem spominje... Šilović je svojim altruističkim radom podigao ugled Narodnoj zaštiti u tolikoj mjeri, da ova svagdje uživa vrlo lijep glas i osobite simpatije`[1]«
Tijekom Prvoga svjetskog rata na dužnosti je ravnatelja Ureda za pomoć postradalima u ratu.[1] Već mu suvremenici u zasluge ubrajaju spašavanje velikog broja izgladnjele djece i mladeži iz Istre, Bosne te južnih dijelova Hrvatske.[4]
Bio je jedan od najplodnijih pravnih pisaca.