pregleda

Priručnik o međunarodnom pravu primenjivom u oružanim s


Cena:
1.200 din (Predmet nije aktivan)
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Stari grad,
Beograd-Stari grad
Prodavac

Zambezi (4884)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7925

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Priručnik o međunarodnom pravu primenjivom u oružanim sukobima na moru
Fakultzet Političkih Nauka 2002.
250 strana.
Sanremski priručnik o međunarodnom pravu primjenjivom na oružane sukobe na moru pripremili su međunarodni pravni i pomorski stručnjaci koje je okupio Međunarodni institut za humanitarno pravo. Priručnik je usvojen u lipnju 1994. godine.
Povijesni kontekst
Razvojem načina i sredstava ratovanja na moru, kao i činjenica da su se velike promjene dogodile u drugim granama međunarodnog prava koje su imale neposredan utjecaj i na ovo pitanje, pravo koje regulira uporabu sile na moru je bilo zastarjelo i odavno ga je trebalo preispitati. To je istaknuto u Rezoluciji VII. 25. međunarodne konferencije Crvenog križa, u kojoj se kaže kako `je neka područja međunarodnog humanitarnog prava koje se odnosi na pomorsko ratovanje potrebno preispitati i razjasniti na temelju postojećih temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava` i zbog toga poziva `vlade da usklade svoje napore pri radu u odgovarajućim tijelima s ciljem sagledavanja potrebe i mogućnosti za osuvremenjivanje odgovarajućih dokumenata o međunarodnom humanitarnom pravu koje se odnosi na pomorsko ratovanje`.

Iako je pravo koje se odnosi na kopneno ratovanje revidirano nekim ranijim ugovorima, prije svega dvama protokolima iz 1977. godine, koji su dodatak na Ženevske konvencije iz 1949. godine, to se nije dogodilo i s pravom oružanih sukoba na moru. Druga ženevska konvencija iz 1949. godine govori samo o zaštiti ranjenika, bolesnika i brodolomnika na moru, uz neke prilagodbe u I. Dopunskom protokolu iz 1977. godine, posebno u dodatku Drugoj ženevskoj konvenciji koji se odnosi na zaštitu civilnih brodolomnika. Međutim, ovi ugovori se ne odnose na pravo koje regulira neprijateljstva na moru. Gotovo svi ugovori koji govore o ovom problemu potječu iz 1907. godine, kada je Druga međunarodna mirovna konferencija u Hagu usvojila osam konvencija o pravu pomorskog ratovanja. Jednu od njih je supstituirala Druga ženevska konvencija, a ostale, stvaranjem međunarodnog suda za pomorski ratni plijen, nikada nisu ni stupile na snagu. Treća konvencija, koja se je odnosila na granatiranje ciljeva na kopnu pomorskim snagama, u praksi je zamijenjena propisima koji reguliraju napade u I. Dopunskom protokolu iz 1997. godine. Međutim, ovi propisi se odnose samo na pomorske udare koji neposredno utječu na civilno stanovništvo na kopnu i ne pokrivaju udare pomorskih snaga na objekte na moru, posebno brodove i zrakoplove. Ugovori iz 1907. godine sami po sebi ne predstavljaju potpunu kodifikaciju prava oružanih sukoba na moru, mada obrađuju određena područja kao što je status protivničkih trgovačkih brodova i njihovo pretvaranje u ratne brodove, polaganje automatskih kontaktnih mina i izuzeće određenih brodova od uzapćenja. Pokušaj izrade nacrta potpunijeg ugovora je bio 1909. godine u Londonu, ali konačna deklaracija nije stupila na snagu. Institut za međunarodno pravo[2] je izradio nacrt neobvezujućeg kodeksa koji je usvojen u Oxfordu 1913. godine. Londonska deklaracija iz 1909. godine i Oxfordski priručnik iz 1913. godine su bili dobri temelji običajnog prava prije Prvog svjetskog rata.

Događaji u Prvom svjetskom ratu su, zbog razvoja novih načina i sredstava ratovanja, pokazali da su Haški ugovori i tradicionalno običajno pravo prilično zastarjeli. Uporaba podmornica, koje nisu mogle slijediti procedure propisane za površinske brodove, rezultirala je torpediranjem trgovačkih brodova na način koji je značio povredu prava koje je u to vrijeme bilo na snazi. Bilo je pokušaja, poglavito od strane Velike Britanije 1920-tih godina, da se sve podmornice stave izvan zakona. S obzirom na to da takav prijedlog nije usvojen, 1936. godine je postignut sporazum kojim je određeno da podmornice moraju poštivati iste propise kao i ostali ratni brodovi. Međutim, taj pokušaj reguliranja novih metoda ratovanja nije riješio problem koji se je još više pogoršao naknadnom općom uporabom zrakoplova, morskih mina i dalekometnih raketa. To je dovelo do spornih potapanja u Drugom svjetskom ratu, uključujući mnoge brodove bolnice i brodove Crvenog križa koji su prevozili humanitarnu pomoć.

Običajno pravo od prije Prvog svjetskog rata je predstavljalo odgovarajuće uravnoteženje između vojnih i humanitarnih potreba temeljenih na pomorskoj praksi uporabe jedrenjaka iz devetnaestog stoljeća. Kako se nije bilo moguće vratiti u ta vremena, to je pravo trebalo prilagoditi kako bi se ista takva uravnoteženost postigla propisima koji se mogu primijeniti na novonastale uvjete. Drugi važni čimbenik je taj što su, od Drugog svjetskog rata naovamo, učinjeni važni razvojni pomaci u drugim područjima međunarodnog prava, kao što su Povelja Ujedinjenih naroda, pravo mora, zrakoplovno pravo i pravo zaštite okoliša, a koji se moraju uzeti u obzir pri bilo kojoj raspravi o pravu primjenjivom na oružane sukobe na moru. Razvoj prava oružanog sukoba na kopnu je također vrlo važno stoga što svi oružani sukobi podrazumijevaju operacije u kojima kopnene, zračne i pomorske snage blisko surađuju te nije prihvatljivo postojanje potpuno različitih standarda. Nadalje, svi aspekti oružanog sukoba se moraju uskladiti s temeljnim načelima međunarodnog humanitarnog prava, bez obzira na prostor u kojemu se vode operacije. Međutim, istovremeno treba imati na umu da postoje određene posebnosti pomorskih operacija koje se moraju uzeti u obzir, a posebno činjenicu da su interesi neutralnih zemalja neusporedivo više prisutni u pomorskim nego u kopnenim operacijama.

Svi ovi čimbenici su doveli do kritičnog stupnja neizvjesnosti kada je u pitanju međunarodno pravo koje se primjenjuje na oružane sukobe na moru. Iako se pomorske operacije ne događaju tako učestalo kao kopnene, neki nedavni sukobi su pokazali potrebu veće sigurnosti u području prava koje se primjenjuje na pomorsko ratovanje. Sukob oko Falklanda/Malvina je doveo do prve veće pomorske operacije nakon Drugog svjetskog rata i, iako srećom nije rezultirao nijednim ozbiljnim problemom vezanim uz sigurnost civila i neutralne plovidbe, postavila su se mnoga pitanja u vezi korištenja isključivih gospodarskih pojasa. Drugi problem koji se je pojavio je bio negativni utjecaj propisa Druge ženevske konvencije na učinkovitost brodova bolnica jer je takvim brodovima zabranjivala korištenje kodiranih signala. S druge strane, rat između Irana i Iraka je doveo do učestalih napada na neutralno civilno brodovlje i korištenja isključivih pojaseva od obiju zaraćenih strana. Obaranje iranskog putničkog zrakoplova od strane američke raketne krstarice Vincennes je snažno potaklo pitanje praktičnih poteškoća vezanih uz točnu identifikaciju civilnih objekata od strane pomorskih snaga zaraćenih država i nejasne odnose između poslova civilnih vlasti uključenih u zračni promet i potreba sukobljenih snaga u tom području. Drugi zaljevski rat je donio široku pomorsku aktivnost kada su Koalicijske snage uspostavile blokadu bez da su je takvom i formalno proglasile. Posebno zanimanje su izazvale metode koje su se primjenjivale u nametanju blokade i izuzeća koja su dopuštana zbog humanitarnih razloga. Isto tako, stupanj do kojeg je Vijeće sigurnosti UN-a bilo ograničeno propisima međunarodnog humanitarnog prava je bio jedno od važnih pitanja. Na kraju treba spomenuti i to da je polaganje morskih mina stvorilo dodatne probleme. Te su mine položene u vrijeme rata između Irana i Iraka od kojih su neke uništile neutralne države. U lipnju 1995. godine brod, kojega je unajmio Međunarodni odbor Crvenog križa radi prevoženja humanitarne pomoći civilima u Šri Lanki, teško je oštećen i potonuo je nakon nailaska na morsku minu. Švedska vlada je međunarodnoj zajednici u nekoliko navrata predložila ugovor kojim bi se regulirala uporaba morskih mina, najprije 1989. godine na Vijeću za razoružanje UN-a, zatim 1991. godine neposredno prije prvog zasjedanja Generalne skupštine UN-a, a na kraju i kao dodatni protokol Konvenciji zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja za koje se može smatrati da može izazvati prekomjerne povrede ili imati nediskriminirajuće učinke iz 1980. godine. No, takve inicijative nisu naišle na razumijevanje.

Sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća neke su države pripremile pomorske priručnike ili nadopunile i obnovile vojne priručnike koji u sebi imaju poglavlja o pravu pomorskog ratovanja. Najznačajniji pomorski priručnici za zapovjednike ratnih brodova su oni iz SAD-a[3] i Njemačke[4]. Oni u sebi sadrže značajna poglavlja o oružanim sukobima na moru. Osim spomenutih, mnoge druge države su izdale svoje priručnike koji reguliraju ovo područje prava.

Mada zadnji sukobi nisu prouzročili značajnija potapanja civilnih i drugih neratnih brodova kao u Drugom svjetskom ratu, još uvijek postoji potreba jasnog određivanja koje su pomorske operacije nezakonite zbog čega je nužno postojanje detaljnih međunarodnih regulativnih dokumenata.

Nacrt Priručnika San Remo je rađen tijekom šest godina, a usvojen u lipnju 1994. godine. Popraćen je komentarom pod naslovom `Pojašnjenje`. Sudionici skupine eksperata koji su pripremili Priručnik su bili mješavina vladinog osoblja i akademika iz dvadeset i četiri zemlje i svi su sudjelovali u svoje osobno ime.

Serija godišnjih sastanaka, koja je započela s onim u San Remu 1987. godine, održavana je u organizaciji Međunarodnog instituta za humanitarno pravo u suradnji s brojnim drugim institucijama, uključujući Međunarodni odbor Crvenog križa (MOCK) i nekoliko državnih udruženja. Drugi sastanak, koji je održan 1988. godine u Madridu u suradnji sa španjolskim Crvenim križem, je rezultirao Planom aktivnosti s ciljem definiranja suvremenog prava primjenjivog na oružane sukobe na moru.
Naredni sastanci su održani u Bochumu, Toulonu, Bergenu, Ottawi, Ženevi i zadnji u Livornu.
Odlicno ocuvana knjiga
Sadržaj je na dodatnim slikama.
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE!
KLIKNITE NA LINK
http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta
--------------
01042019

- I DON`T SEND ABROAD - reason: very high postal coct and money transfer. Foreign buyers please ask first, ask before buying.
Ne saljem van zemlje, osim u slucaju prethodnog dogovora ( razlog - vrlo visoki troskovi postarine i transfera novca )
Ne šaljem u inostranstvo ako je vrednost ukupna predmeta manja od 15 evra.
Pitajte za detaljan opis predmeta pre kupovine.
NAJJEFTINIJE CENE NA KUPINDU ILI GLEDAM DA TO BUDU, NARAVNO U ZAVISNOSTI OD OČUVANOSTI PREDMETA.
Nemojte me kontaktirati putem sms-a ili poziva sa mobilnog telefona jer mi je broj često isključen, pošaljite mi poruku na limundu/kupindu.
Ako vam nisam odgovorio na pitanje o snjizavanju cene to je zato sto ne pristajem na cenu koju ste mi ponudili i zato sto ne odgovaram na pitanja o snizavanju cene ako se radi o manje od 3 predmeta.
Ako mislite da je nesto skupo predložite vašu cenu...
Ako kupac želi može me pre kupovine kontaktirati kako bih detaljno pregledao knjgu, strip, kako bih mogao da ga obavestim najdetaljnije o stanju očuvanosti željenog predmmeta.
Ako imate ideku koliko biste platili neku knjigu, koj se ne nalazi na prvih 10 strana moje pponude, obavestite me!
Na 3 i 4 kupljena cd-a popust 5%
na 5 do 9 kupljenih cd-a popust 10 %
na 10 i vise kupljenih cd-a popust 15 %
LIČNA PRIMOPREDAJA U CENTRU BEOGRADA NEGDE U KRUGU DVOJKE, DOGOVOR ISKLJUČIVO DAN RANIJE.
KUPCI PRE KUPOVINE MOGU DA SE INFORMIŠU O DETALJNOM STANJU OČUVANOSTI PREDMETA, PITAJTE ZA DETALJE KAKO BI IZBEGLI SVE EVENTUALNE NEPOTREBNE KOMLIKACIJE.
ZAMOLIO BIH SVE KUPCE ILI POTENCIJALNE KUPCE UKOLIKO PLANIRAJU DA CEO PROCES VEZAN ZA PRIMOPREDAJU TRAJE DUŽE OD 8 (OSAM) DANA, DA NE LICITIRAJU. PROČITATI SLEDEĆE: UKOLIKO DO PRIMOPREDAJE NE DOĐE U ROKU OD 8 DANA OD MOMENTA AUKTIRANJA PREDMET SE AUTOMATSKI VRAĆA U PRODAJU, PREDMET ĆE I DALJE BITI DOSTUPAN KUPCU ALI UKOLIKO BUDE PRODAT NOVI KUPAC ĆE IMATI PRAVO PRVENSTVA KUPOVINE, LOGIČNO !!! ZAMOLIO BIH SVE KUPCE ILI POTENCIJALNE KUPCE DA SVE DOGOVORE OKO PRIMOPREDAJE IZVRŠIMO PUTEM PORUKA PREKO LIMUNDA ILI KUPINDA PRE NEGO SMSOM ILI MOBILNIM TELEFONOM ILI NEKA POŠALJU E MAIL ADRESU.
NE ODGOVARAM NA PITANJA O PREBACIVANJU PREDMETA SA LIMUNDA NA KUPINDO ILI STAVLJANJA IZNOSA ZA OPCIJU KUPI ODMAH. ZAMENA PREDMETA NAŽALOST NIJE MOGUĆA NA LIMUNDU I KUPINDU PA NA TAKVA PITANJA NE ODGOVARM KAKO NE BIH BIO KAŽNJEN ZBOG KRŠENJA PRAVILA SAJTA.
NE ODGOVARAM NA PITANJA ŽAŠTO MI NISTE ODGOVORILI NA PITANJE, NA OVOM MESTU MOŽETE NAĆI ODGOVORE NA MNOGOBROJNA PITANJA.
NE ODGOVARAM NA PITANJA O SNIŽENJU CENE PREDMETA UKOLIKO SE RADI O MANJE OD 3 PREDMETA, TAKVE PORUKE MOMENTALNO BRIŠEM I ZABORAVLJAM.
MOŽE DOGOVOR O SNIŽENJU CENE UKOLIKO SE RADI O NAJMANJE 3 PREDMETA I RASPON CENA NIJE VEĆI OD 30% IZMEĐU NAJSKUPLJEG I NAJJEFTINIJEG PREDMETA, NIJE NEMOGUĆE I DA SE NE DOGOVORIMO.
NE ODGOVARAM NA PITANJA O BILO KAKVOJ ZAMENI, A NA MNOGA PITANJA NEĆU ODGOVORITI.
UKOLIKO PLANIRATE DA PREKORAČITE VREMENSKE TERMINE ZA PRIMOPREDAJU KOJE PROPISUJE SAJT, PRVO ME OBAVESTITE O TOME PA TEK ONDA LICITIRAJTE!
LIČNA PRIMOPREDAJA RADNIM DANIMA NEGDE U CENTRU, ISKLJUČIVO U KRUGU DVOJKE, NIKAKO DRUGAČIJE. DOGOVOR DAN ILI NEKOLIKO DANA RANIJE, UZ POTVRDU U TOKU DANA PRIMOPREDAJE SMSOM.
OČEKUJEM OD KUPACA INICIJATIVU I PLAN U VEZI LIČNE PRIMOPREDAJE NEGDE U CENTRU ILI UKOLIKO JE REČ O POŠTI JASAN PLAN I POŠTOVANJE ROKOVA KOJE PROPISUJE SAJT.MOLIM VAS PITAJTE UKOLIKO POSTOJE NEJASNOĆE ITD.
AKO NE PROĐE NA LIMUNDU IDE NA KUPINDO...ALI SKUPLJE ! ! ! ! !
PROBAJTE DA NADJETE NEKE ODGOVORE NA OVOM MESTU TJ. MOM JAVNOM PROFILU KAKO BI IZBEGLI BESPOTREBNO TROŠENJE VREMENA NA RAZMENU PORUKA ITD....I DA, NEMOJTE SE CENKATI OKO CENE PREDMETA SA KUPINDA NAKON ŠTO KUPITE PREDMET NA KUPINDU, KUPOVINOM PREDMETA NA KUPINDU AUTOMATSKI PRISTAJETE NA CENU PREDMETA, PROBAJTE DA SE CENKATE PRE KUPOVINE...KUPCIMA KOJIMA GREŠKOM ILI NENAMERNIM PROPUSTOM BUDE NAPLAĆENA POŠTARINA NEKOLIKO DINARA VIŠE BIĆE PONUĐENA KOMPENZACIJA UPLATOM NA DOBIJENI TEKUĆI RAČUN.
SVAKI SAVET, PREDLOG, KRITIKU, ITD. SAČUVAJTE ZA SEBE, NE ME INTERESIRA !!!

Predmet: 55225979
Priručnik o međunarodnom pravu primenjivom u oružanim sukobima na moru
Fakultzet Političkih Nauka 2002.
250 strana.
Sanremski priručnik o međunarodnom pravu primjenjivom na oružane sukobe na moru pripremili su međunarodni pravni i pomorski stručnjaci koje je okupio Međunarodni institut za humanitarno pravo. Priručnik je usvojen u lipnju 1994. godine.
Povijesni kontekst
Razvojem načina i sredstava ratovanja na moru, kao i činjenica da su se velike promjene dogodile u drugim granama međunarodnog prava koje su imale neposredan utjecaj i na ovo pitanje, pravo koje regulira uporabu sile na moru je bilo zastarjelo i odavno ga je trebalo preispitati. To je istaknuto u Rezoluciji VII. 25. međunarodne konferencije Crvenog križa, u kojoj se kaže kako `je neka područja međunarodnog humanitarnog prava koje se odnosi na pomorsko ratovanje potrebno preispitati i razjasniti na temelju postojećih temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava` i zbog toga poziva `vlade da usklade svoje napore pri radu u odgovarajućim tijelima s ciljem sagledavanja potrebe i mogućnosti za osuvremenjivanje odgovarajućih dokumenata o međunarodnom humanitarnom pravu koje se odnosi na pomorsko ratovanje`.

Iako je pravo koje se odnosi na kopneno ratovanje revidirano nekim ranijim ugovorima, prije svega dvama protokolima iz 1977. godine, koji su dodatak na Ženevske konvencije iz 1949. godine, to se nije dogodilo i s pravom oružanih sukoba na moru. Druga ženevska konvencija iz 1949. godine govori samo o zaštiti ranjenika, bolesnika i brodolomnika na moru, uz neke prilagodbe u I. Dopunskom protokolu iz 1977. godine, posebno u dodatku Drugoj ženevskoj konvenciji koji se odnosi na zaštitu civilnih brodolomnika. Međutim, ovi ugovori se ne odnose na pravo koje regulira neprijateljstva na moru. Gotovo svi ugovori koji govore o ovom problemu potječu iz 1907. godine, kada je Druga međunarodna mirovna konferencija u Hagu usvojila osam konvencija o pravu pomorskog ratovanja. Jednu od njih je supstituirala Druga ženevska konvencija, a ostale, stvaranjem međunarodnog suda za pomorski ratni plijen, nikada nisu ni stupile na snagu. Treća konvencija, koja se je odnosila na granatiranje ciljeva na kopnu pomorskim snagama, u praksi je zamijenjena propisima koji reguliraju napade u I. Dopunskom protokolu iz 1997. godine. Međutim, ovi propisi se odnose samo na pomorske udare koji neposredno utječu na civilno stanovništvo na kopnu i ne pokrivaju udare pomorskih snaga na objekte na moru, posebno brodove i zrakoplove. Ugovori iz 1907. godine sami po sebi ne predstavljaju potpunu kodifikaciju prava oružanih sukoba na moru, mada obrađuju određena područja kao što je status protivničkih trgovačkih brodova i njihovo pretvaranje u ratne brodove, polaganje automatskih kontaktnih mina i izuzeće određenih brodova od uzapćenja. Pokušaj izrade nacrta potpunijeg ugovora je bio 1909. godine u Londonu, ali konačna deklaracija nije stupila na snagu. Institut za međunarodno pravo[2] je izradio nacrt neobvezujućeg kodeksa koji je usvojen u Oxfordu 1913. godine. Londonska deklaracija iz 1909. godine i Oxfordski priručnik iz 1913. godine su bili dobri temelji običajnog prava prije Prvog svjetskog rata.

Događaji u Prvom svjetskom ratu su, zbog razvoja novih načina i sredstava ratovanja, pokazali da su Haški ugovori i tradicionalno običajno pravo prilično zastarjeli. Uporaba podmornica, koje nisu mogle slijediti procedure propisane za površinske brodove, rezultirala je torpediranjem trgovačkih brodova na način koji je značio povredu prava koje je u to vrijeme bilo na snazi. Bilo je pokušaja, poglavito od strane Velike Britanije 1920-tih godina, da se sve podmornice stave izvan zakona. S obzirom na to da takav prijedlog nije usvojen, 1936. godine je postignut sporazum kojim je određeno da podmornice moraju poštivati iste propise kao i ostali ratni brodovi. Međutim, taj pokušaj reguliranja novih metoda ratovanja nije riješio problem koji se je još više pogoršao naknadnom općom uporabom zrakoplova, morskih mina i dalekometnih raketa. To je dovelo do spornih potapanja u Drugom svjetskom ratu, uključujući mnoge brodove bolnice i brodove Crvenog križa koji su prevozili humanitarnu pomoć.

Običajno pravo od prije Prvog svjetskog rata je predstavljalo odgovarajuće uravnoteženje između vojnih i humanitarnih potreba temeljenih na pomorskoj praksi uporabe jedrenjaka iz devetnaestog stoljeća. Kako se nije bilo moguće vratiti u ta vremena, to je pravo trebalo prilagoditi kako bi se ista takva uravnoteženost postigla propisima koji se mogu primijeniti na novonastale uvjete. Drugi važni čimbenik je taj što su, od Drugog svjetskog rata naovamo, učinjeni važni razvojni pomaci u drugim područjima međunarodnog prava, kao što su Povelja Ujedinjenih naroda, pravo mora, zrakoplovno pravo i pravo zaštite okoliša, a koji se moraju uzeti u obzir pri bilo kojoj raspravi o pravu primjenjivom na oružane sukobe na moru. Razvoj prava oružanog sukoba na kopnu je također vrlo važno stoga što svi oružani sukobi podrazumijevaju operacije u kojima kopnene, zračne i pomorske snage blisko surađuju te nije prihvatljivo postojanje potpuno različitih standarda. Nadalje, svi aspekti oružanog sukoba se moraju uskladiti s temeljnim načelima međunarodnog humanitarnog prava, bez obzira na prostor u kojemu se vode operacije. Međutim, istovremeno treba imati na umu da postoje određene posebnosti pomorskih operacija koje se moraju uzeti u obzir, a posebno činjenicu da su interesi neutralnih zemalja neusporedivo više prisutni u pomorskim nego u kopnenim operacijama.

Svi ovi čimbenici su doveli do kritičnog stupnja neizvjesnosti kada je u pitanju međunarodno pravo koje se primjenjuje na oružane sukobe na moru. Iako se pomorske operacije ne događaju tako učestalo kao kopnene, neki nedavni sukobi su pokazali potrebu veće sigurnosti u području prava koje se primjenjuje na pomorsko ratovanje. Sukob oko Falklanda/Malvina je doveo do prve veće pomorske operacije nakon Drugog svjetskog rata i, iako srećom nije rezultirao nijednim ozbiljnim problemom vezanim uz sigurnost civila i neutralne plovidbe, postavila su se mnoga pitanja u vezi korištenja isključivih gospodarskih pojasa. Drugi problem koji se je pojavio je bio negativni utjecaj propisa Druge ženevske konvencije na učinkovitost brodova bolnica jer je takvim brodovima zabranjivala korištenje kodiranih signala. S druge strane, rat između Irana i Iraka je doveo do učestalih napada na neutralno civilno brodovlje i korištenja isključivih pojaseva od obiju zaraćenih strana. Obaranje iranskog putničkog zrakoplova od strane američke raketne krstarice Vincennes je snažno potaklo pitanje praktičnih poteškoća vezanih uz točnu identifikaciju civilnih objekata od strane pomorskih snaga zaraćenih država i nejasne odnose između poslova civilnih vlasti uključenih u zračni promet i potreba sukobljenih snaga u tom području. Drugi zaljevski rat je donio široku pomorsku aktivnost kada su Koalicijske snage uspostavile blokadu bez da su je takvom i formalno proglasile. Posebno zanimanje su izazvale metode koje su se primjenjivale u nametanju blokade i izuzeća koja su dopuštana zbog humanitarnih razloga. Isto tako, stupanj do kojeg je Vijeće sigurnosti UN-a bilo ograničeno propisima međunarodnog humanitarnog prava je bio jedno od važnih pitanja. Na kraju treba spomenuti i to da je polaganje morskih mina stvorilo dodatne probleme. Te su mine položene u vrijeme rata između Irana i Iraka od kojih su neke uništile neutralne države. U lipnju 1995. godine brod, kojega je unajmio Međunarodni odbor Crvenog križa radi prevoženja humanitarne pomoći civilima u Šri Lanki, teško je oštećen i potonuo je nakon nailaska na morsku minu. Švedska vlada je međunarodnoj zajednici u nekoliko navrata predložila ugovor kojim bi se regulirala uporaba morskih mina, najprije 1989. godine na Vijeću za razoružanje UN-a, zatim 1991. godine neposredno prije prvog zasjedanja Generalne skupštine UN-a, a na kraju i kao dodatni protokol Konvenciji zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja za koje se može smatrati da može izazvati prekomjerne povrede ili imati nediskriminirajuće učinke iz 1980. godine. No, takve inicijative nisu naišle na razumijevanje.

Sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća neke su države pripremile pomorske priručnike ili nadopunile i obnovile vojne priručnike koji u sebi imaju poglavlja o pravu pomorskog ratovanja. Najznačajniji pomorski priručnici za zapovjednike ratnih brodova su oni iz SAD-a[3] i Njemačke[4]. Oni u sebi sadrže značajna poglavlja o oružanim sukobima na moru. Osim spomenutih, mnoge druge države su izdale svoje priručnike koji reguliraju ovo područje prava.

Mada zadnji sukobi nisu prouzročili značajnija potapanja civilnih i drugih neratnih brodova kao u Drugom svjetskom ratu, još uvijek postoji potreba jasnog određivanja koje su pomorske operacije nezakonite zbog čega je nužno postojanje detaljnih međunarodnih regulativnih dokumenata.

Nacrt Priručnika San Remo je rađen tijekom šest godina, a usvojen u lipnju 1994. godine. Popraćen je komentarom pod naslovom `Pojašnjenje`. Sudionici skupine eksperata koji su pripremili Priručnik su bili mješavina vladinog osoblja i akademika iz dvadeset i četiri zemlje i svi su sudjelovali u svoje osobno ime.

Serija godišnjih sastanaka, koja je započela s onim u San Remu 1987. godine, održavana je u organizaciji Međunarodnog instituta za humanitarno pravo u suradnji s brojnim drugim institucijama, uključujući Međunarodni odbor Crvenog križa (MOCK) i nekoliko državnih udruženja. Drugi sastanak, koji je održan 1988. godine u Madridu u suradnji sa španjolskim Crvenim križem, je rezultirao Planom aktivnosti s ciljem definiranja suvremenog prava primjenjivog na oružane sukobe na moru.
Naredni sastanci su održani u Bochumu, Toulonu, Bergenu, Ottawi, Ženevi i zadnji u Livornu.
Odlicno ocuvana knjiga
Sadržaj je na dodatnim slikama.
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE!
KLIKNITE NA LINK
http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta
--------------
01042019
55225979 Priručnik o međunarodnom pravu primenjivom u oružanim s

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.