| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: xxxx
ISBN: xxxx
Halil Džubran Pesak i Pena
Pesak i pena, jedna od najosobenijih Džubranovih knjiga i po duhovnom sadržaju i po načinu nastanka, objavljena je na engleskom 1926. godine. Njen sadržaj čine 322 aforizma koje je Džubran zapisivao na marginama pozorišnih programa, na kovertama otvorenih pisama, na kutijama od. .. ili u svojoj beležnici, u najneobičnijim okolnostima, sa namerom da ideje i slike koje su mu spontano padale na um, razvije kasnije u nekom od svojih dela. Meri Haskel, koja je predložila Džubranu da ih sakupi i objavi u jednoj posebnoj knjizi, u svom dnevniku od 17. aprila 1920. godine beleži njegovu karakterističnu reakciju: „ Ti znaš, Meri, ma gde bio, ja nosim sa sobom pribor za pisanje, ništa nisam bacao od svega što sam zapisao. Tako posedujem gomilu pisamaca i čuvam ih brižljivo za tebe“ . Ove „ mrvice sa gozbe duha“ objavljene su u formi knjige zahvaljujući upornosti Barbare Jung, pesnikinje i biografa Halila Džubrana, koja je znatno uticala na njenu kompoziciju. Ironijom sudbine, upravo je iz rečenice kojom je autor odbijao objavljivanje ovih aforizama („ Ima u njima previše peska i pene“ ), izvučen i naslov ovog remek-dela. Na kome su jeziku bili prvobitno zapisani ovi svojevrsni filozofski fragmenti? O tome Meri Haskel, u svom dnevniku od 31. avgusta 1920. godine, piše: „ Sakupili smo veliki broj ovih maksima zapisanih na engleskom u njegovoj beležnici i na arapskom jeziku na mnogobrojnim papirićima“ . Mihail Nuajma, intimni prijatelj Džubranov koji je priredio njegova sabrana dela na arapskom jeziku, tvrdi da je „ veliki deo ovih maksima bio najpre napisan na arapskom i da ih je Džubran potom prevodio na engleski jezik. “ Već decembra 1926. godine knjiga Pesak i pena je objavljena i na arapskom jeziku, u prevodu arhimandrita A. Bašira, sa posvetom „ onoj koja zna slušati muziku duše“ , odnosno Meri Haskel. U svakom slučaju, ovo delo je uzbudljivo svedočanstvo o procesu rađanja ideja koje je Halil Džubran izrazio u delima objavljenim dvadesetih godina prošlog veka (a pre svega u Proroku).