| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Oblast: Ostalo
Godina izdanja: 1993
ISBN: 339
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: prof. dr Petar Marković
Izdavač: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Beograd
Godina: 1993
Obim: 236 str.
„Poljoprivredni atlas Srbije – dugoročna regionalna strategija agroindustrijske proizvodnje Republike Srbije“ (Prvi tom) je kapitalno naučno i stručno delo autora prof. dr Petra J. Markovića, objavljeno 1993. godine. Ova knjiga predstavlja temeljnu studiju i strateški dokument namenjen dugoročnom planiranju i razvoju domaćeg agrara.
Ova knjige se fokusira na postavljanje dugoročne regionalne strategije agroindustrijske proizvodnje. Autor kroz ekonomske i geografske analize detaljno mapira poljoprivredne potencijale Srbije, analizira regionalne specifičnosti i predlaže pravce razvoja agrokompleksa u svetlu društveno-ekonomskih promena s kraja 20. veka.
Prof. dr Petar J. Marković bio je jedan od najistaknutijih domaćih agroekonomista, sociologa sela i univerzitetskih profesora u drugoj polovini 20. veka. Njegov celokupan naučni rad bio je posvećen proučavanju poljoprivredne geografije, strukturalnih promena na selu i ekonomike agrara.
Kao doktor agroekonomskih nauka i redovni profesor, proveo je decenije obrazujući generacije stručnjaka na Poljoprivrednom fakultetu. Bio je jedan od ključnih i najaktivnijih članova Odbora za proučavanje sela Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Kroz ovaj odbor je, zajedno sa akademicima poput Radomira Lukića, pokrenuo i realizovao brojna fundamentalna istraživanja o demografskom pražnjanju sela i budućnosti seljaštva u Srbiji. Profesor Marković je bio idejni tvorac, urednik i autor unutar kapitalne edicije „Hronike sela“. Ovaj projekat je rezultirao stotinama monografija o pojedinačnim selima širom Srbije (poput njegove knjige „Drača – selo Šumadije“), čime je sačuvana neprocenjiva istorijska i etnološka građa.
Među prvima je naučno alarmirao javnost o problemu starenja seoskog stanovništva i napuštanja imanja. Analizirao je optimalno korišćenje zemljišta prema rejonima. Njegova istraživanja, poput studije „Projekcije strukturnih promena u poljoprivredi žitorodnog rejona“, služila su kao baza za državne privredne planove. Pred kraj karijere i života bavio se i ekološkim aspektima poljoprivrede, ostavljajući iza sebe radove koji su trasirali put održivom razvoju i ekološkoj svesti u agraru u bivšim jugoslovenskim republikama.
„Poljoprivredni atlas Srbije“ iz 1993. godine bio je kruna njegovog višedecenijskog rada, u kojem je sažeo sve svoje ekonomske, demografske i geografske analize srpskog agrara.