ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2004
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Oblast: Vrtlarstvo

Enciklopedija vrtnog i sobnog bilja - Larousse

2004 mono i manjana
tvrd povez 24,5 cm

Format: 19 cm x 24 cm
br. str.: 511
Povez knjige: tvrd
III- dopunjeno izdanje
Kategorija: ENCIKLOPEDIJE
Težina proizvoda: 1.76 kg.
Izdavač: Vulkan izdavaštvo-Mono i manjana
Povez knjige: tvrd
Pismo: latinica
Izdavač: ALNARI, MONO I MANJANA, VULKAN IZDAVAŠTVO

- lepo ocuvana ,ima samo mala posveta na anajvnoj stranici

Savršena knjiga za sve botaničare amatere! Enciklopedija će vam omogućiti da odaberete baš one vrste biljaka kojima ćete sebi ulepšati životni prostor u skladu sa uslovima u njemu. Knjiga donosi 250 gotovih ideja i 1.500 vrsta biljaka složenih po abecednom redu i isto toliko fotografija koje prikazuju dekoraciju enterijera. Svaka biljka opisana je veoma detaljno, a uputstva za njeno održavanje prikladna su i za potpune amatere u ovoj oblasti.

Ono što ovu enciklopediju čini još interesantnijom jeste deo posvećen onima koji nisu zainteresovani ili ne mogu svakodnevno da odvoje po bar pola sata za negu biljaka. U Odeljku za lenjivce predstavljene su one vrste koje se uglavnom staraju same o sebi i ne zahtevaju da im se previše posvetite. Informacije o knjizi:Eciklopedija vrtnog i sobnog bilja

Otisnuti se na put oko sveta, iz amazonskih šuma skoknuti do afričkih stepa i meksičke pustinje, ne napuštajući svoju fotelju. Snevati o vrtoglavom usponu na vrh drveta i uživati u lepoti orhideja. Zamisliti pohod u srce džungle u kojoj se skrivaju biljke mesojedi... Te pustolovine se mogu doživeti svakog dana posmatranjem ukrasnih biljaka u svojoj kući. Većina njih, čije forme i boje prijatno deluju na naš osećaj za estetiku, poreklom su iz dalekih krajeva. Primorani da rastu na malom prostoru u saksijama i da se prilagode posebnim uslovima u našoj kući, ti lepi egzotični primerci traže našu predanost i posebnu pažnju da bi nas nagradili svojom fascinantnom i atraktivnom lepotom. Svaka stranica ove knjige, koja je plod višegodišnjeg iskustva u negovanju i posmatranju ukrasnih biljaka, otkriva tajne, koje će omogućiti da strasno uživate u njihovom prisustvu u spokojnom i udobnom ambijentu svoje kuće...


Vrtlarstvo je praksa uzgajanja biljaka. Vrtlarstvo je dio hortikulture. U vrtovima uzgaja se ukrasno bilje zbog njegovoga cvijeća, listova ili sveukupnoga izgleda. Korisne biljke, kao što su voće, povrće i ljekovito bilje, koriste se za prehranu, proizvodnju bojila, medicinske i kozmetičke svrhe. Mnogi ljudi smatraju vrtlarstvo opuštajućom aktivnošću.

Povijest
Antičko doba
Šumsko vrtlarstvo, sustav proizvodnje hrane temeljen na šumi, najstariji je oblik vrtlarstva na svijetu.

Nakon pojave prvih civilizacija, bogati pojedinci počeli su stvarati vrtove u estetske svrhe. Staroegipatske grobne slike iz Novog kraljevstva (oko 1500. pr. Kr.) pružaju neke od najranijih fizičkih dokaza ukrasne hortikulture i krajobraznog dizajna; prikazuju jezerca lotosa okružena simetričnim redovima akacija i palmi. Značajan primjer drevnih ukrasnih vrtova bili su babilonski viseći vrtovi — jedno od sedam čuda antičkog svijeta — dok je stari Rim imao desetke vrtova.

Bogatiji stari Egipćani koristili su vrtove za dobivanje hlada. Egipćani su drveće i vrtove povezivali s bogovima, vjerujući da su njihova božanstva zadovoljna vrtovima. Vrtovi u starom Egiptu često su bili okruženi zidovima s drvećem posađenim u redovima. Među najpopularnijim zasađenim vrstama bile su palme datulje, platane, smokve, orašasti plodovi i vrbe. Ti su vrtovi bili znak višeg socioekonomskog statusa. Osim toga, bogati stari Egipćani uzgajali su vinograde, jer je vino bilo znak viših društvenih klasa. Ruže, makovi, tratinčice i irisi također su se mogli naći u vrtovima Egipćana.

Asirija je bila poznata po svojim prekrasnim vrtovima. Obično su bili široki i veliki, neki od njih korišteni su za lov na divljač - više poput rezervata divljači danas - a drugi kao vrtovi za slobodno vrijeme. Čempresi i palme bile su jedne od najčešće sađenih vrsta drveća.

Vrtovi su također bili dostupni u Kushu. U Musawwarat es-Sufri, Veliko ograđeno mjesto iz 3. stoljeća prije Krista uključivalo je prekrasne vrtove.

Drevni rimski vrtovi bili su uređeni živicom i vinovom lozom i sadržavali su širok izbor cvijeća - akantusa, različka, šafrana, ciklame, zumbula, perunike, bršljana, lavande, ljiljana, mirte, narcisa, maka, ružmarina i ljubičica - kao kao i kipovi i skulpture. Cvjetne gredice bile su popularne u dvorištima bogatih Rimljana.

Srednji vijek
Srednji vijek predstavlja razdoblje opadanja oblikovanja vrtova u estetske svrhe. Nakon pada Rima počelo se baviti vrtlarstvom u svrhu uzgoja ljekovitog bilja i/ili ukrašavanja crkvenih oltara. Samostani su nastavili tradiciju dizajna vrtova i intenzivnih hortikulturnih tehnika tijekom srednjovjekovnog razdoblja u Europi. Općenito, tipovi samostanskih vrtova sastojali su se od kuhinjskih vrtova, ambulantnih vrtova, grobljanskih voćnjaka, klaustarskih vrtova i vinograda. Pojedini samostani također su mogli imati `zeleno dvorište`, parcelu s travom i drvećem na kojoj su konji mogli pasti, kao i podrumski vrt ili privatne vrtove za poslušnike, redovnike koji su vršili određene dužnosti unutar samostana.

Islamski vrtovi građeni su po uzoru na perzijske vrtove i obično su bili ograđeni zidovima i podijeljeni na četiri vodenim tokovima. Obično bi središte vrta imalo reflektirajući bazen ili paviljon. Specifični za islamske vrtove su mozaici i glazirane pločice koje su se koristile za ukrašavanje vrtova i fontana koje su građene u ovim vrtovima.


(u 2 sobi ,nezard ,ormar)