Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K226
Jezik: Srpski
Oblast: Voćarstvo
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Jabuka, (Malus), je rod drvenastih biljaka iz familije Rosaceae kao i ime za njihov plod (naučno ime ploda je pomum). Postoji između 25 i 50 vrsta u ovom rodu i preko 7500 kultivara domaće jabuke.
Domaća jabuka je listopadno drvo visine i do 12m, sa gustom krošnjom. Listovi su naspramno raspoređeni, ovalni sa izraženim vrhom i nazubljenom ivicom. Cvetovi su bele boje (početkom cvetanja rozikasti), sa 5 kruničnih i 5 čašičnih listića. Plod sazreva krajem leta i tokom jeseni.
Domaća jabuka (Malus domestica Borkh.) je verovatno hibridnog porekla, a nastala je u centralnim delovima Azije. Njoj najsrodnija vrsta, Malus sieversii, se još uvek može naći na planinama u Kazahstanu, Kirgistanu, Tadžikistanu i nekim delovima Kine, na visinama između 1.200 i 1.800 m iznad nivoa mora. Kako su kroz ovaj predeo prolazili putni pravci koji su povezivali Kinu sa Bliskim istokom i Evropom, verovatno su putnici ti koji su doprineli rasprostiranju jabuke van svoje domovine. Postoje arheološki primerci jabuka iz Anadolije koji su stari nekih 8.500 godina, mada se još uvek sa sigurnošću ne može govoriti otkuda tu jabuke i da li su ih ljudi uzgajali.
Prvi podaci o kultivaciji jabuke govore o uzgoju u Anadoliji i severnoj Mesopotamiji u drugom milenijumu p. n. e. Do 500. godine p. n. e. jabuka je verovatno bila uzgajana širom Persijskog carstva. Kada je Aleksandar Makedonski zavladao Persijom oko 300. godine p. n. e. uzgoj jabuke se proširio kroz grčki (helenski) svet. Teofrast je razlikovao slatku domaću jabuku i kiselkaste divlje.
Sa razvojem Rimskog carstva razvilo se i voćarstvo, a domaća jabuka se proširila ka zapadnoj i severnoj Evropi. Sa širenjem svog areala, domaća jabuka je dolazila u kontakt sa divljim vrstama roda Malus, često je hibridizovala i obogaćivala svoj genotip. Takođe je jako brzo zamenila ove divlje vrste u životu ljudi, tako da su one najpre potisnute a potom i verovatno iščezle. Ovo bi značilo da jabuke koje su jeli Kelti, Franci, Gali i druga germanska plemena, kao i Stari Sloveni, više ne postoje na planeti.
Od 13. veka n. e. jabuke su postale veoma uzgajana vrsta širom Evrope. Tokom 16. i 17. veka evropski kolonisti prenose jabuku u Amerike. Sredinom 17. veka prenose je u Južnu Afriku. Krajem 18. veka počinje uzgoj jabuke u Australiji i na Tasmaniji. Tako domaća jabuka može zahvaliti napretku civilizacije na širenju areala.