Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K48
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Proizvodnja i iskoriscavanje

Ocokoljic
Mijatovic
Colic
Bosnjak
Milosevic

Travnjak je travnato područje, životna zajednica i biotop obeležen travama u kom ima vrlo malo ili uopšte nema drveća. Delimično je nastao čovekovim uticajem (krčenjem šuma), a pripada životnim zajednicama. U biogeografiji travnjaci se zovu travne formacije.[1] Tu spadaju livade i pašnjaci (travnjaci na kojima se obavlja ispaša stoke) kao i veliki, prirodni travnjaci:

Savane u tropima
Stepe sa visokom i niskom travom umerenog i suptropskog područja
Podarktička odnosno, subpolarna travnata tundra
Pleistocenske mamutske stepe
Na travnjacima postoji velik broj biljaka (npr. šafran, trputac, tratinčica i maslačak) i životinja, koje mogu živeti na zemlji (npr. zec, jež i miš), ispod nje (krtica, kišna glista) ili u vazduhu (insekti). Od ptica tu žive fazan, prepelica i ševa. Neke biljke koje rastu na livadama koriste se za pravljenje čajeva, a druge za ishranu.

Travnjaci kroz istoriju
Sveobuhvatno korišćenje travnjaka kao integrisanog dela pejzaža datira iz vremena persijskih vrtova, koji su se formirali mnogo vekova pre nove ere. Kod Persijanaca, i nešto kasnije kod Arabljana, travnjaci su bili sastavni deo ukrasnih bašta. Persijski vrtni `tepisi` su imali pravougaone oblike, sastavljeni od niskorastućih vrsta trava i cveća - preteče savremenih travnjaka. Osvajanja Aleksandra Makedonskog (356-323 p.n.e.) raširila su upotrebu persijskih vrtova kroz helenski svet, dok su vrtovi Grčke bili ograničeni na škole i druga javna mesta. Vrtovi koje su Rimljani preneli u druge delove Evrope bili su u okviru okućnice, prvenstveno za porodično opuštanje i zabavu. Stari Grci i Rimljani preuzeli su načine gajenja trava od Persijanaca i prilagodili ih svojim potrebama.