Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Gljivarstvo
Godina izdanja: K35
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Bukovača (lat. Pleurotus ostreatus) je jestiva pečurka iz porodice Polyporaceae. Ime roda potiče od latinske reči pleurotus što znači bočni, dok ostreatus govori da izgledom podseća na ostrigu.
Saprotrofna je vrsta i uzročnik je bele truleži.
Šešir prečnika 5-18 sm, u mladih izbočen, zatim ispružen, ekscentričan, do drške ulegnut, sjajan, siv ili smeđ. U obliku je jezika, bubrega ili školjke.
Listići beli, kasnije sivkasti pa žućkasti, gusti, dugi, obrasli po dršci, spuštaju se niz stručak.
Drška 2-4 см duga, bela, puna, prema dnu uža i dlakava, koso ekscentrično se spaja sa šeširom.
Meso belo, čvrsto, kasnije žilavo i drvenasto, prijatnog ukusa i mirisa.
Spore su bele do sive, u masi ljubičastosive.[1]
Stanište i vreme rasta
Veoma je česta gljiva. Raste busenasto, u prirodi na panjevima (najčešće bukve i divljeg kestena) i živom listopadnom drveću, u kasnu jesen i zimi, odnosno od avgusta do novembra. Uspešno se uzgaja na slami.
Upotreba
Prvi put je kultivisana u Nemačkoj, a danas se gaji širom sveta. Ovo je jestiva gljiva. Koristi se samo termički obrađena ili sušena. Blagog je ukusa. Najčešće se koristi pohovana, spremljena na žaru, kao dodatak supi. Zamena sa otrovnim gljivama nije moguća.[1]
Lekovitost
Zbog lovastatina koji produkuje, smanjuje nivo holesterola u krvi. Izvor je proteina, minerala i vitamina C i B.