Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
U dobrom stanju
Hladni krematorijum : roman Aušvica / Jožef Debreceni ; [prevod s mađarskog Bogdan Čiplić ]
Vrsta građe roman
Cilјna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 2015
Izdanje 2. revidirano izd. romana objavljenog kod Prosvete u Beogradu 1951. god.
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Forum, 2015 (Novi Sad : Sajnos)
Fizički opis 157 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Čiplić, Bogdan
Prevod dela: Hideg krematórium
Tiraž 500
Na omotu beleška o autoru.
Predmetne odrednice
Aušvic (koncentracioni logor) -- U uspomenama
`... `Hladni krematorijum` je po svojoj formi jedan specijalan dnevnik iz Aušvica, duboko doživljen i književno obrađen. U njemu je dat sa puno fine psihologije čitav niz posebnih skica o mukama ljudi, koji danima umiru pre stvarne smrti...`
Roman pod naslovom `Hladni krematorijum` (Hideg krematórium) objavljen je na mađarskom prvi put 1950, a naredne godine i na srpskom jeziku u prevodu Bogdana Čiplića. Knjiga je ponovo izdata 1975, a te godine je autor dobio nagradu `Most` (Híd).
- Za ime Jožefa Debrecenija vezuje se skoro jedini autentični logorski roman mađarske književnosti, `Hladni krematorijum`- knjiga reportaža o strahotama Aušvica napisana hladnom uzavrelošču. Život i iskustvo koncentracionog logora dali su inspiraciju i za njegova lirska dela, ali ni u knjizi reportaža nije zanesen strašću i bolom. U romanu, iako se između redova, iza sećanja i činjenica, naslućuje žar mržnje koju autor oseća prema majstorima uništenja i fašizma koji ih podupire, nema glasa samooplakivanja - reči su Imrea Borija.
Jožef Debreceni je bio pesnik, pisac, publicista i prevodilac.
Rođen je 13. oktobra 1905. u Budimpešti, a prekinuvši studije počeo je da se bavi novinarstvom. Od 1925. bio je saradnik časopisa `Dnevnik` iz Subotice, a između 1933. i 1938. urednik budimpeštanskih novina `Praznik`.
U Aušvic je deportovan 1944. Posle rata živeo je u Beogradu i radio kao saradnik novina `Mađarska reč` i Radija Novi Sad. U Beogradu je preminuo 26. aprila 1978.