Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: 2004
ISBN: 86-83275-28-0
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ENRIKE VILA-MATAS
SAMOUBISTVA ZA PRIMER
Prevod i predgovor - Igor Marojević
Izdavač - Alexandria Press, Beograd
Godina - 2004
177 strana
20 cm
Edicija - Biblioteka Roman
ISBN - 86-83275-28-0
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja
SADRŽAJ:
IGOR MAROJEVIĆ – Rečnik fantastične suicidologije
Putovati, gubiti države
Smrt od nostalgije
U potrazi za električnim partnerom
Rosa Švarcer se vraća u život
Umetnost iščezavanja
Noći crnog irisa
Čas umornih
Veoma praktičan izum
Kažu mi da kažem ko sam
Ljubavi za ceo život
Kolekcionar oluja
Ali ne pravimo više literaturu
`Španski autor srednje generacije Enrike Vila-Matas u svojim delima se uglavnom nadovezuje na pokušaje sleđenja i variranja Borhesovog pisma. Moglo bi se reći da se Vila-Matasov pripovedač, unutar jednog više nego tradiranog narativno-istraživačkog modela, najčešće ispostavlja svojevrsnom bibliotečkom Šeherezadom koja se bavi, načelno, manje tretiranim (sub)rukavcima Biblioteke/Arhive. Tako roman po kome se Vila-Matas pročuo nosi znakovit naslov `Kratka istorija prenosive literature` (1985), a onaj za koji je dobio nekoliko književnih nagrada, kod nas prevedeni `Bartlbi i kompanija` (2001), sačinjen je iz fusnota i `lišen` glavnog teksta, a govori o neobjavljivanim autorima.
`Samoubistva za primer` (1991) čine donekle atipično štivo za opus Vila-Matasa. Naime, ovde autor donekle `provetrava` biblioteku, pišući delo veće strukturne, pa i izražajne kombinatorike nego što je to slučaj u ostalim njegovim knjigama. On sučeljava široki humorni spektar i jedno od najpovlašćenijih mogućih filozofskih pitanja, par excellence egzistencijalnu temu samoubistva, što se kroz usta Satane u naslovu `Kažu mi da kažem ko sam` `definiše` kao golicanje do smrti. Drugim rečima, čitaočev vidokrug izneveren je avanturistički intenzivnim smehom na račun smrti, onog što toliko plaši većinu, u čijoj raznovrsnoj osrednjosti Vila-Matasov pripovedač i prepoznaje razlog za kreativnu reakciju: za pisanje, a ponekad i za samoubistvo, kao krajnje kreativan čin. Razni oblici avanturističkog duha u tretmanu teme i jesu ono što presudno objedinjuje različite epizode dela. To je najavljeno u uvodnom poglavlju, baš kao što je slučaj i sa projektovanjem lične mape na zadati termin samoubistva. Zasebne asocijacije pripovedača na samoubistvo, motivi koji su varirani u različitim pričama, takvim pristupom prerastaju u ličnu suicidologiju (`nekrološka beleška`). Zatim, protagonisti ove knjige najčešće nisu tipične - a ponekad nisu uopšte - samoubice, a gotovo svaki mogući razlog za samoubistvo, onako kako ih je Vila-Matas tretirao, mogao bi da bude sporan. Na kraju, s obzirom na lakoću odustajanja od hrišćanskog tretmana suicida kao smrtnog greha, nekako je normalno što se pisac pojavljuje u delu – u pripovesti `Kažu mi da kažem ko sam` - kao Đavo (`Satam Alive` može da se zdesna nalevo čita kao `Evila Matas`).`
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
Enrique Vila-Matas