| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2016
ISBN: 978-86-519-1532-4
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spolja kao na fotografijama. Podvučeno nekoliko redova na str. 275–278, ne smeta čitanju, inače unutra veoma dobro očuvano.
Autor Tsebelis, George, 1952-
Naslov Veto igrači : kako rade političke institucije / Džordž Cebelis ; prevod s engleskog Gordana Ristić
Ostali naslovi Veto players. srpski jezik
Jezik srpski
Vrsta građe stručna monografija
Tip dela stručna monografija
Godina 2016
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Službeni glasnik, 2016 (Beograd : Glasnik)
Drugi autori Ristić, Gordana (prevodilac)
Fizički opis 346 str. : graf. prikazi, tabele ; 23 cm
Zbirka Biblioteka Društvo i nauka. Edicija Trag
Napomene Prevod dela: Veto players / George Tsebelis
Tiraž 500
Napomene i bibliografske reference uz tekst
Bibliografija: str. [319]-338
Registar.
(broš.)
Predmetne odrednice Evropska unija (EU) -- Zakonodavstvo
Evropska unija (EU) -- Političke prilike
Vlast
Svojom knjigom „Veto igrači“ autor uvodi novi okvir za analizu političkih institucija, koji nam pomaže da bolje shvatimo kako one funkcionišu. Oblasti primene teorije veto igrača veoma su različite i u smislu tradicionalne analize institucija (različiti režimi, stranke i stranački sistemi, federalne i unitarne zemlje), i u smislu tematskih oblasti (donošenje zakona, birokratije, pravosuđe, izbor i trajanje vlade).
Autor se bavio sledećim pitanjima: Ko su veto igrači? Ko su akteri čija je saglasnost neophodna za promenu statusa kvo? Koliko ih postoji? Gde su locirani? Kako ovi veto igrači odlučuju? Da li su oni pojedinačni ili kolektivni? Da li zahtevaju prostu većinu, ili kvalifikovanu većinu ili konsenzus? Da li odlučuju njihovom kombinacijom (poput institucija EU)? Kakva je interakcija između veto igrača? Ako možemo da identifikujemo postavljača dnevnog reda (prvog pokretača), koje su njegove institucionalne i pozicione prednosti?
Tipovi režima razlikuju se prema konfiguraciji veto igrača: prezidencijalizam i parlamentarizam razlikuju se po broju institucionalnih veto igrača, kao i po tome ko i koliko kontroliše zakonodavni dnevni red. Federalne i unitarne zemlje takođe se razlikuju po broju institucionalnih veto igrača. Višestranačke koalicije i jednostranačke vlade razlikuju se po broju stranačkih veto igrača. Jake i slabe stranke imaju različite stranačke kohezije. Svi sistemi razlikuju se po distanci između veto igrača, što utiče na stabilnost politika.
SADRŽAJ
Spisak slika 9
Spisak tabela 12
Predgovor i izjave zahvalnosti 13
Uvod 19
DEO I: TEORIJA VETO IGRAČA 35
Jedan
Individualni veto igrači 37
Dva
Kolektivni veto igrači 57
DEO II: VETO IGRAČI I INSTITUCIONALNA ANALIZA 85
Tri
Režimi: nedemokratski, predsednički i parlamentarni 87
Četiri
Vlade i parlamenti 114
Pet
Referendumi 141
Šest
Federalizam, bikameralizam i kvalifikovane većine 161
DEO III: EFEKTI VETO IGRAČA NA POLITIKE 187
Sedam
Zakonodavstvo 190
Osam
Makroekonomske politike 212
DEO IV: SISTEMSKI EFEKTI VETO IGRAČA 233
Devet
Stabilnost vlade 235
Deset
Pravosuđe i birokratije 248
Jedanaest
Analiza veto igrača u institucijama Evropske unije 275
Zaključak 311
Bibliografija 319
Indeks 339
Džordž Cebelis (George Tsebelis) grčko-američki je politikolog i univerzitetski profesor, jedan od najznačajnijih savremenih istraživača političkih institucija, komparativne politike i teorije racionalnog izbora. Studirao je inženjerstvo na Nacionalnom tehničkom univerzitetu u Atini, gde je diplomirao 1975. godine, a zatim političke nauke na Institutu za političke studije u Parizu. Doktorirao je matematičku statistiku na Univerzitetu Pjer i Marija Kiri u Parizu 1979. godine i političke nauke na Vašingtonskom univerzitetu u Sent Luisu 1985. godine. Predavao je na univerzitetima Stenford i Djuk, a od 1987. do 2007. godine bio je profesor na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu (UCLA). Od 2007. predaje političke nauke na Univerzitetu Mičigen, gde nosi zvanje profesora „Anatol Rapoport“. Njegova istraživanja usredsređena su na funkcionisanje političkih institucija, parlamentarnih i predsedničkih sistema, političkih stranaka, koalicionih vlada, ustavnih promena i institucija Evropske unije. Posebno je poznat po razvoju teorije veto igrača, prema kojoj mogućnost promene postojećih politika zavisi od broja aktera čija je saglasnost neophodna, njihove međusobne ideološke udaljenosti i unutrašnje kohezije. Ovu teoriju sistematski je izložio u svojoj najpoznatijoj knjizi Veto Players: How Political Institutions Work (Veto igrači: kako funkcionišu političke institucije, 2002), koja je postala jedno od najuticajnijih dela savremene komparativne politikologije. Među njegovim ostalim knjigama izdvajaju se Nested Games: Rational Choice in Comparative Politics (Ugneždene igre: racionalni izbor u komparativnoj politici, 1991), Bicameralism (Bikameralizam, 1997), napisana sa Dženet Mani, Reforming the European Union: Realizing the Impossible (Reformisanje Evropske unije: ostvarivanje nemogućeg, 2013), u koautorstvu, i Changing the Rules: Constitutional Amendments in Democracies (Menjanje pravila: ustavne promene u demokratijama, 2025). Njegovi radovi prevedeni su na brojne jezike i objavljivani u vodećim međunarodnim naučnim časopisima. Za svoj naučni doprinos dobio je više uglednih priznanja i stipendija, uključujući Gugenhajmovu stipendiju, a 2016. godine izabran je za člana Američke akademije umetnosti i nauka. Počasni je doktor univerziteta na Kritu, u Atini i Milanu. Godine 2025. dobio je nagradu „Vilijam H. Rajker“ za izuzetan doprinos naučnom proučavanju politike.
MG P42 (N)