| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 3 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 2007
ISBN: 978-86-7363-510-1
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Upravljanje i svetski poredak u dvadesetprvom veku
Izdavač: Filip Višnjić, Beograd
Biblioteka Eunomija
Prevod: Vuk Vuković
Povez: tvrd
Broj strana: 165
Margine stranica malo požutele inače vrlo dobro očuvana.
Slabe ili propale države su izvor mnogih ozbiljnih svetskih problema, od siromaštva do AIDS-a, droge i terorizma. Suočivši se sa ovim pitanjima Frensis Fukujama je pronašao novo rešenje: građenje država.
Knjiga “Građenje države-upravljanje i svetski poredak u 21. veku“ koncepcijski je podeljena na tri glavna dela i četvrto, vrlo kratko poglavlje koje ima funkciju formalnog zaključka, odnosno sublimacije izloženih pretpostavki i konstatacija autora.
Prvi deo knjige pod nazivom «Nedostajuće dimenzije državnosti», postavlja analitičke osnove za razumevanje različitih dimenzija «državnosti» tj. funkcija, mogućnosti i osnova na kojima se zasniva legitimnost vlade jedne države. Osnovna poruka ovog dela knjige je, dakle, da se mora napraviti distinkcija između dve dimenzije državnosti. Prva dimenzija tiče se delokruga države, koji uključuje različiti vladine funkcije i ciljeve. Druga dimenzija povezana je sa jačinom državne vlasti, koja se manifestuje kao sposobnost države da planira i sprovodi politiku, uz jasnu i nedvosmislenu primenu zakona, što se modernim rečnikom danas naziva institucionalni kapacitet (države).
Drugi deo knjige pod nazivom «Slabe države i crna rupa javne administracije», istražuje uzroke slabe države, naročito pitanje zašto ne može postojati nauka o javnoj administraciji uprkos pokušajima da se takva nauka uspostavi. Autor stoga ističe da je polje javne administracije, ustvari, više umeće nego nauka. Dakle, nema gotovih recepata za probleme u javnoj administraciji, jer je situacija sa kojom se svaka zemlja suočava specifična. Dobra rešenja za ove probleme moraju, kaže Fukujama, da budu lokalna, što zahteva, kad su u pitanju zemlje u razvoju, potpuno drugačiji odnos između vlada i njihovih spoljnih donatora i savetnika.
Treći deo knjige pod nazivom «Slabe države i međunarodna legitimnost», možda je najzanimljiviji za čitaoce iz naše zemlje, naročito odeljak koji se bavi «erozijom suvereniteta» država. Nažalost, Fukujama se ovde deklariše, kao tipičan predstavnik «mesijanske» američke politike sa kraja 20. i početka 21. veka. On ovde navodi: «Dikatori i osobe koje su kršile ljudska prava, kao što je srpski Milošević, nisu mogli da se kriju iza principa suverenosti da bi se zaštitili dok su činili zločine protiv čovečnosti, pogotovo u multietničkim državama kao što je bivša Jugoslavija gde su granice same suverene države bile osporavane. Pod ovakvim okolnostima, strane sile su delujući u ime ljudskih prava i demokratske legitimnosti, imale ne samo i pravo, već i obavezu da se umešaju.»!?
(K-83)