| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 3 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: 2020
ISBN: 978-86-7102-632-1
Jezik: Srpski
Autor: Strani
DIJEGO FUZARO
MISLITI DRUGAČIJE - filozofija neslaganja
Prevod - Marin Pavić
Izdavač - Clio, Beograd
Godina - 2020
154 strana
22 cm
ISBN - 978-86-7102-632-1
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja
SADRŽAJ:
1. Ne slagati se
2. Na početku beše neslaganje
3. Oblici i stepeni nehomogenizovane percepcije
4. Demokratija i neslaganje
5. Od represije drugačijeg do nemogućnosti njegovog uspostavljanja
6. Vreme masovnog konsenzusa
7. Neokonformizam i neslaganje s neslaganjem
8. Profitna desnica, kulturološka levica: dva ogranka iste vlasti
9. Politički korektno jednomišlje
10. Ideologija istog
11. Kao Glauk, bog mora: manipulacija
12. Novi jezik i novi simbolički poredak
13. Voleti svoje lance: Boesijeva teorija
14. Neposlušnost, revolucija, pobuna
15. Bartlbii Pereira tvrdi da: fenomenologija duha nepokoravanja
16. Poslednji ljudi i novo simboličko ropstvo
17. Dva minuta mržnje
18. Ne slažem se, dakle postojim
Esencijalna bibliografija
`Knjiga italijanskog filozofa gramšijanske marksističke usmerenosti Dijega Fuzara važan je doprinos borbi za slobodu mišljenja, govora i zastupanja drugačijeg stava od društveno vladajućeg. Onaj ko razmišlja, taj je nekonformista koji ne strahuje od toga da bude u manjini. Najlepši i najmoćniji glasovi ne pevaju u horu nego su svojstva solista. Retki su tako upečatljivi primeri koji pokazuju istinitost ove rečenice kao što je knjiga Misliti drugačije. U čitavom delu autor spori vladajuće vrednosti i norme koje neoliberalni poredak nameće kao samorazumljive atomizovanom globalnom društvu. No, u svom obračunu s potrošačkom kulturom, „profitnom desnicom“ i neoliberalizmom, on ne štedi ni „kulturalnu levicu“, intelektualce i novinare, gramšijevskim rečnikom „funkcionere nadgradnje“, pokazujući da su i oni umnogome doprineli stvaranju jednog politički korektnog diskursa koji sputava kritiku kao conditio sine qua non društvenog razvoja. Upravo zbog toga što je postojeće banalno i samorazumljivo najčešće je pošteđeno kritike, a time je zaprečen razvoj ličnosti i društva.`
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
Diego Fusaro Pensare altrimenti