Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem |
Grad: |
Beograd-Ralja, Beograd-Sopot |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: xxx
Nevladine organizacije u SR Jugoslaviji
Branka Petrović
Žarko Paunović
Ima posvetu, listovi malo požuteli, korica iskrzana
1994g
326 strana
Sustinu delovanja nevladinih organizacija cini povezivanje pojedinaca bez posredovanja ili kontrole drzave. One nastaju kao svojevrsna alternativa resavanju mnogobrojnih problema na raznim poljima ljudske delatnosti, koje postojece drzavne institucije ne uspevaju da rese na zadovoljavajuci nacin. Deluju prvenstveno na osnovu privatne inicijative i entuzijazma i pojavljuju se spontano i doborovoljno, bez uticaja drzave i njenih tela. Njihova bitna karakteristika je da su neprofitne - finansiraju se samostalno od clanarine, poklona, sponzorstva, itd. Iako su rukovodjene privatnim interesima, akcije koje pokrecu ticu se opstih i globalnih drustvenih problema kao sto su mir, zastita covekove okoline, ljudska prava, razoruzanje, siromastvo i slicno.
Ekoloske, sindikalne, mirovne...
Broj nevladinih organizacija u SR Jugoslaviji iznenadio je i bolje poznavaoce ovdasnje drustvene scene. Prema podacima koje su prikupili politikolozi Branka Petrovic i Zarko Paunovic iz Beograda (i koji ce uskoro biti stampani u knjizi `Nevladine organizacije u SR Jugoslaviji`) u SR Jugoslaviji je trenutno registrovano 198 nevladinih organizacija. U Srbiji ih je 174, od cega 44 u Vojvodini i lO na Kosovu, a u Crnoj Gori 24.
Medju nevladinim organizacijama najbrojnije su ekoloske
ima ih cak 72, od toga 56 u Srbiji, a 18 u `ekoloskoj drzavi` Crnoj Gori. Odmah iza njih po brojnosti su sindikalne organizacije. Autori istrazivanja o nevaldinim organizacijama registruju ih 4O, dok se pretpostavlja se da ih ima jos toliko (granski i pojedinacni sindikati koji se nisu prikljucili ni jednoj centrali, niti formirali sopstvenu). Od znacajnijih dalje se izdavajaju mirovne organizacije - ima ih ukupno 17 (u Vojvodini 11, u Crnoj Gori jedna, na Kosovu nijedna), humanitarne
16, autonomne zenske organizacije - 15 (nijedna u Crnoj Gori, sve su u Srbiji, od toga jedna na Kosovu a dve u VOjvodini, obe u Pancevu), i organizacije za zastitu ljudskih prava i sloboda - 6.
Kao sto su najbrojnije, ekoloske i sindikalne organizacije su i najmasovnije. U proseku imaju preko 1000 retistrovanih clanova. Ostale su uglavnom malobrojne - oko 60 organizacija ima do 50 clanova, a 50 organizacija preko 100 (do 500).
Najveci broj nevladinih organizacija osnovan je u poslednje tri godine - l3l. U periodu izmedju l970 -l98O. godine na ovoj teritoriji delovalo je svega 6 nevladinih organizacija.
Od drustvenih do nevladinih organizacija
Iako smo svedoci nastanka mnogobrojnih nevladinih organizacija, grupa i udruzenja, pojam nevladinih organizacija jos se nije odomacio u politickom i teorijskom diskursu. Kao takav, on se ne pominje ni u domacim enciklopedijama, ali ni u zakonodavstvu, kaze Zarko Paunovic. - Na prvi pogled jasan i razumljiv, ovaj pojam je ipak izbegavan u svakodnevnoj upotrebi zvog sirine i neodredjenosti, ali jos vise zbog znacenja koji ima u kapitalistickom drustvu, zbog cega je ovde imao negativnu konotaciju - pridavano mu je antisocijalisticko znacenje.
Brojne ranije `socijalizirajuce`, tzv. drustvene organizacije, kojima se, kao posebno demokratskim oblikom zadovoljavanja posebnih interesa, dicio samoupravni sistem, od udruzenja ribolovaca do Socijalistickog saveza, imale su, zapravo, potpuno suprotan cilj od onoga koga slicne organizacije imaju u razvijenim gradjanskim drustvima. Umesto da razvijaju autonomnost pojedinih ljudskih aktivnosti i da budu brana preteranom uticaju drzave i vlasti, ove organizacije su sluzile kao produzena ruka vladajuce elite i obezbedjivale joj potpunu kontrolu nad svim drustvenim procesima. Bio je to period `vladino-nevladinih` organizacija.
Dugo prigusivana, teznja za osvajanjem osnovnih vidova ljudske slobode, gradjanskih i politickih prava, rezultirala je poplavom novih drustvenih aktera na drustvenoj sceni koji se na pocetku procesa politicke pluralizacije javljaju u obliku raznih grupa, udruzenja i inicijativa, pa i onih malo neobicnih, pomenutih na pocetku.