ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

VLADIMIR PREMEC

PETRIĆEVA KRITIKA ARISTOTELESA

Izdavač - U. G. Hijatus, Zenica

Godina - 1996

102 strana

22 cm

Povez - Broširan

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Predgovor
Uvodna reč
Aristotelova biografija i bibliografija
Analiza Aristotelove bibliografije
Aristotel u povijesti filozofije do Patricija
Patricijev odnos spram filozofije
Općenito i Aristotelove filozofije napose
Identičnost i suprotnost Aristotelove filozofije od prethodnika u Patricija i problem

Komparativne povijesno-filozofijske metode u okviru filozofije kao nauke
-Identičnost
-Suprotnost
-Problem komparativne povijesno-filozofijske metode spram povijesti filozofije kao nauke i kritika Patricija

Patricije kritika fundamentalnih Aristotelovih istina
-Uvjeti principa
-Interpretacija filozofijski neadekvatne hermeneutike
-Aristotelova teksta u Patricijevom izvodu

Završna riječ
Epilogos - Bespuće filozofijske orijentacije
Sažetak
Summary
Popis temeljne literature


`Za svoje kritičko istraživanje i predstavljanje filozofije Franje Petrića (Franciskus Patritius), vehementnog platonika sa ovih prostora, ator prof. dr. Vladimir Premec dobio je doktorat `philosophiae honoris causa` na Univerzitetu u Ferrari (419 godine prije, tačnije 157., Alfonso Il d`Este je, na nagovor svog tajnika Monecatinija, pozvao Petrića da bude profesorom filozofije u Ferrari).

Ovaj u biti `Filozofski dijalog o aristotelizmu uopće` obuhvata tri poglavlja:
1. Problem Aristotelove biografije i bibliografije
2. Identičnost i suprotnost Aristotelove filozofije u ranijim intencijama i problem komparativne provijesno-filozofske metode u ovkiru povijesti filozofije kao nauke
3. Patricijeva kritika fundamentalnih Aristotelovih istina

U okviru prvog poglavlja, odjelajak Aristotel u povijseti filozofije do Patricija, vrhuni Patricijev odnos prema Aristoetlu ali i filozofiji uopšte. Kako sugeriše Komisija za ocjenu doktorske disertacije bjelodano je Patricijevo ne-razimijevanje Aristotelvogo problema distinkcije istina-biće (tj. mišljenje-predmet) čime, zastupajući shemu emanacije slojeva `misli da istina postoji u stvarima` i naziva je istinom stvari.

Time je mislio osporiti Aristotelovu tezu da lažno i istinito nije u stvarima nego u mišljenju, `što je tačno jer ne možemo reći da je objektivna stvarnost objektivna istina..."



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Aristotela