| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Savski venac, Beograd-Savski venac |
Godina izdanja: 1986
Izdavač: Diskoton
Poreklo: Domaći izvođač
Tip: LP
Žanr: Pop, Rok
format: LP
artist: GORKI ŠEĆER (Bosnia, Yugoslavia)
title: Zbogom Bosanac
release date: 1986
label, Cat. No.: Diskoton, LP-8228
style: pop-rock
Ploča. M/NM (5/5-), omot: VG+ (4+), ODLIČAN primerak
Nakon ogromnog uspeha PLAVOG ORKESTRA, CRVENE JABUKE, VALENTINA, MERLINA, HARI MATA HARIJA i novo-primitivne ekipe sredinom 80-ih, mnogi bendovi iz Sarajeva su se mnogo lakše dokopali ploče no što je to bilo ranije. Jedan do takvih bendova koji je relativno lako došao do ploče na talasu te `sevdah pop-rock` euforije koja je drmala SFRJ pred njen raspad, bio je i bend GORKI ŠEĆER. Kada se njihova debi ploča pojavila, prvo smo mislili da se bend zove `ZBOGOM BOSANAC`, što je bila dobra fora i neobično ime. Jednostavno, taj - kasnije će se pokazati - naslov albuma, je napisan daleko većim slovima, dok je ime benda GORKI ŠEĆER baš `usitnjeno`. No, ubrzo smo ih videli na TV, pa smo shvatili šta je tu ime benda, a šta naslov albuma. Kasnije smo saznali da se bend prvobitno zvao CRVENI ŠAL, ali su pred snimanje promenili ime, u daleko manje inventivno - GORKI ŠEĆER. Momci su bili simpatični, lepuškasti, i privukli su pažnju ženske publike, najviše u Bosni, onda daleko manje u Beogradu, i još po negde u zemlji, uglavnom u urbanijim centrima.
Bend su osnovali školski drugovi, tada studenti - Goran Drašković, lider, glavni autor i pevač benda, Siniša Stikić (gitara), Aleksandar Aćimović (bas) i Siniša Zagić - Sejo (bubnjevi). Uz pomoć Brana Likića (REZONANSA), koji je bio snimatelj i producent debi LP-ja, i gitariste AMBASADORA i direktora Diskotona Slobodana Vujovića - Vuje, album `Zbogom Bosanac` je izbačen na tržište u optimističkom tiražu od 25.000 primeraka, pa je taj `srebrni` tiraž i obznanjen stavljanjem srebrne etikete na omot. Ne verujem ni da se pola od toga prodalo, i to uglavnom u Bosni, pa je ploča danas dosta retka, jer je veći broj primeraka nestao u vihoru rata, koji je uništio Bosnu, koja od toga ne može ni danas, 30 godina kasnije, da se oporavi. Na albumu je gostovao i gitarista Igor Ivanović (GINO BANANA, UHUHU, KONGRES...) kao i klavijaturista Joško Gujinović (TUTTI FRUTTI).
Album je doneo mnogo mladalačke energije, i zračio je nekom kompaktnošću nastalom iz drugarstva članova grupe. Oseća se da su pesme nastajale u dužem periodu, kako to najčešće i biva sa debi albumom, pa čujemo različite muzičke stilove, od nekog novog talasa u pokušaju, do synth-popa, power popa, sevdah pop-rocka, uz - naravno - česte asocijacije na BIJELO DUGME... - ali je sve tako uobličeno da se posle par sekundi može locirati i vreme i mesto snimanja: Sarajevo, druga polovina 80-ih. No, dobar deo publike je voleo taj zvuk, pa se i GORKI ŠEĆER `ugurao` u prvu ligu sarajevskog roka, istina na one poslednje pozicije, sa kojih se ispada u drugu ligu. Na debi albumu se nalaze 2 polu-hita `Gorki šećer` i poskočica `Bosanka`, a dobre su i balada `Zbogom Bosanac`, `Slomljeni makovi` i `Meki brijegovi` koji su imali hit potencijal i skoro odličan refren: `Popio sam koju više, možda nisam smio, cijele noći od mahnite - sjenke sam se krio...`.
Album je zainteresovao publiku, ali verovatno nije ostvario neki tiraž, pa se grupa rasformirala. Basista Aleksandar Aćimović je ostao u muzičkim vodama i svirao u više sarajevskih bendova (TIFA BAND, MERLIN, NERVOZNI POŠTAR), Goran Drašković komponuje i razmišlja šta dalje, a preostala dva člana se okreću studiranju. Krajem 1989. izlazi i drugi (self-titled) album GORKOG ŠEĆERA, tačnije - solo album Gorana Draškovića, pod imenom GORKOG ŠEĆERA.
Goran je pozvao prijatelje koji su mu pomogli u snimanju, i sve ih je pobrojao na omotu. Opet su tu bili Igor Ivanović i Joško Gujinović, zatim Džemal Novaković (DŽENTRI, BAGLAMA, COD, REZONANSA), Brano i Branka - Seka Likić (REZONANSA), Faruk Jažić, Mirsad Abdagić Kike i Doktor za Rock`n`Roll - Milić Vukašinović. Pesme su značajno drugačije, nema više onog mladalaškog zanosa, previše su pop orijentisane (verovatno uticaj producenta Likića, koji je i autor A1 numere) i nema više te `bendovske kompaktnosti` koja je krasila debi album, što se dalo naslutiti i po omotu, na kome je samo slika Draškovića, a ne i benda. Album je prošao daleko, daleko slabije od prvenca, i danas je veoma redak, zbog malog ostvarenog tiraža. Pored pesama sporijeg tempa, ima i bržih stvari, npr. `Koji mi je...` je neki Rockabilly u pokušaju, ali je Drašković daleko bolji u baladama, a posebno u atmosferičnoj `Pusti mjesec`. No jedna mi je numera privukla pažnju i tada, a posebno tokom ratnih 90-ih kada sam je ponovo pustio. Rečl je o numeri `Dobro jutro svijete` sa sledećim refrenom od koga se i danas naježim: `Kad se naša djeca probude, neka vide ove planine, i neka vode isto teku, neka vide čistu rijeku, samo rata neka ne bude`. Da li je Goran Drašković nešto predosetio, što mnogi od nas nisu? Kako god, svega 2 godine kasnije rat je došao na naša vrata...
A taj krvavi rat je odneo basistu benda Aleksandra Aćimovića. Njegova smrt, kao Srbina dobrovoljca u Armiji BiH, i pogibija od srpske granate na početku rata - govori o svom besmislu ovog rata u Bosni, čije će razloge teško razumeti naredne generacije. Ostali članovi su na vreme pobegli na razne strane. Goran je došao u Beograd, i domah se uključio u muzičke tokove. U Studiju Laze Ristovskog, uz pomoć Krleta, gitariste GENERACIJE 5, je 1992. snimio album iskrenog naziva `Kad pukne duša u čoveku` (a tako smo se početkom rata osećali skoro svi) koji je ostao neobjavljen. Učestvovao je na par MESAMA-a i 1996. za PGP RTS objavio (promo) LP i kasetu `Sve smo mogli mi` sa solidno odrađenim obradama pesama bosanskih bendova i autora (COD, JABUKA, Kemal, Jadranka, MERLIN, INDEXI...) - koji je prošao nezapaženo. Nakon toga više se nije pojavljivao na javnoj muzičkoj sceni, i priču o njegovom GORKOM ŠEĆERU je polako prekrivala prašina zaborava, koju sad pokušavam da makar malo `oduvam` ovom odloženom recenzijom pisanom 40 godina nakon izlasna njihovog debi albuma, i 30 godina nakon poslednjeg albuma Gorana Kovačevića. Njihova muzika definitivno nije `dobacila` do novih generacija, ali je ostala u sećanju `vršnjaka svojih` koji su danas ili u kasnim 50-im, ili već dobrano gaze šezdesete godine, da ne kažem sedmu deceniju. Takvima se nasmeši brk kada čuju neku od njihovih razdraganih pesama, koje ih (nas) podsete na neko davno i lepše vreme.
(c) 2020, 2026, adv. Branko Rogošić
ex-gl. urednik Rock Expressa i Metal Expressa
A1 Gorki Šećer
A2 Subota
A3 Meki Brijegovi
A4 Slomljeni Makovi
B1 Bjelkinja U Africi
B2 Bosanka
B3 Tiha Noć
B4 Zbogom Bosanac
====================================================================================
U prodajnom delu svoje kolekcije imam sledeće ploče GORKOG ŠEĆERA:
GORKI ŠEĆER - kompletna vinilna diskografija:
1) LP GORKI ŠEĆER - `Zbogom Bosanac` (1986, Diskoton)
https://www.kupindo.com/Ploce/84272915_LP-GORKI-SECER-Zbogom-Bosanac-1986-M-NM-VG-ODLICNA
https://www.kupindo.com/Ploce/84272975_LP-GORKI-SECER-Zbogom-Bosanac-1986-NM-VG-veoma-dobra
2) LP GORKI ŠEĆER - `Gorki šećer` (1989, Diskoton)
https://www.kupindo.com/Ploce/84273007_LP-GORKI-SECER-s-t-1989-NOVA-NIKAD-PUSTENA-raritet