Nakon globalne histerije koju je izazvao album Blurryface, duo Twenty One Pilots se našao pred nemogućim zadatkom: kako nadmašiti uspeh hitova poput "Stressed Out"? Odgovor je stigao 2018. godine u vidu albuma "Trench" – ambicioznog, mračnog i produkcijski besprekornog konceptualnog dela koje fanovi i kritika danas smatraju njihovim magnum opusom.

"Trench" nije samo zbirka pesama; to je ulazak u detaljno izgrađen fiktivni svet (Dema), koji služi kao složena alegorija za borbu sa mentalnim zdravljem. Zvučno, ovo je ogroman korak napred. Uz pomoć producenta Pola Minija (Paul Meany) iz benda Mutemath, Tyler Joseph i Josh Dun su kreirali zvuk koji je bogat teksturama, slojevit i znatno "organskiji" od prethodnih izdanja.

Album otvara monumentalna "Jumpsuit", pesma vođena teškim bas rifom i vriskom koji podseća na grunge eru devedesetih. Tu su i eksperimentalni spojevi žanrova: "Nico and the Niners" kombinuje rege ritmove sa mračnim repovanjem, dok zarazna "Chlorine" i disko-fank hit "My Blood" pokazuju njihovu sposobnost da stvore pop melodiju koja ne gubi na alternativnoj oštrici. Posebnu težinu nosi "Neon Gravestones", hrabra klavirska balada koja kritikuje glorifikaciju samoubistva u medijima.

Za kolekcionare vinila, "Trench" je obavezna lektira. Produkcija albuma je izuzetno "duboka" i atmosferska, sa naglašenim bas linijama i preciznim bubnjevima koji na analognom formatu zvuče masivno. Vizuelni identitet albuma (prepoznatljiva žuta boja i lešinar) i kvalitet pakovanja čine ovo izdanje ne samo muzičkim, već i estetskim doživljajem. Ovo je zvuk benda na vrhuncu kreativne moći.