Peti studijski album kultnog škotskog benda Camera Obscura, pod nazivom "Desire Lines" (2013), predstavlja prelomni trenutak u njihovoj karijeri. Nakon godina definisanja "twee-pop" zvuka natopljenog reverbom, bend je za ovo izdanje otputovao u Portland kako bi sarađivao sa producentom Takerom Martinom (Tucker Martine) (poznatom po radu sa The Decemberists i My Morning Jacket). Rezultat je njihovo zvučno najbogatije i najpoliranije ostvarenje.

"Desire Lines" zadržava prepoznatljivu melanholiju i šarmantne melodije pevačice Tracyanne Campbell, ali ih pakuje u raskošne, tople aranžmane. Produkcija je kristalno jasna, zamenjujući "lo-fi" estetiku studijskom perfekcijom koja naglašava svaki instrument. Uvodna numera "Intro" prelazi u briljantni singl "Do It Again", pesmu koja pulsira energijom Northern Soul-a i zaraznim sintisajzerima.

Srce albuma leži u baladama. Pesma "Fifth in Line to the Throne" je verovatno vokalni vrhunac karijere Tracyanne Campbell – spora, dostojanstvena i srceparajuća numera obogaćena predivnim gudačkim aranžmanima. Tu su i kantri uticaji u pesmi "This Is Love (Feels Alright)", koji pokazuju zrelost benda koji se ne plaši da izađe iz svoje zone komfora.

Za ljubitelje vinila i izdavačke kuće 4AD, "Desire Lines" je obavezan deo kolekcije. Martinova produkcija na analognom formatu zvuči prostrano i organski; bubnjevi su duboki, a vokali su postavljeni direktno u centar zvučne slike. Ovo je ploča idealna za kišna popodneva, prefinjeni komad pop muzike koji stari kao dobro vino.