Album "Kongres rock majstora", objavljen 1975. godine za Jugoton, predstavlja jedan od najvažnijih istorijskih dokumenata jugoslovenskog rokenrola. Nastao na inicijativu uglednog rok kritičara Dražena Vrdoljaka, ovaj projekat je okupio četvoricu najboljih gitarista te ere na jednoj ploči, stvorivši svojevrsnu balkansku verziju koncepta "G3" decenijama pre nego što je on u svetu postao popularan.

Na ovom izdanju svoje umeće demonstriraju četiri legende:
Goran Bregović (Bijelo Dugme)
Vedran Božić (Time)
Josip Boček (Korni Grupa)
Bata Kostić (YU Grupa)

Svaki od njih na ploču donosi svoj jedinstveni stil, od Bregovićeve komercijalne hard-rok estetike, preko Božićevog vrhunskog bluziranja (u antologijskoj "Najbolji drug"), do Bočekovog progresivnog zvuka (instrumental "Dinamit") i Kostićeve prepoznatljive melodičnosti.

Ovo izdanje nije samo demonstracija tehničke virtuoznosti; to je presek stanja na sceni sredinom sedamdesetih, kada je električna gitara bila apsolutni vladar zvuka. Iako su neki od aktera kasnije krenuli drugačijim putevima, "Kongres" ostaje svedočanstvo vremena kada se sviralo "muški", glasno i bez previše studijske šminke.

Za kolekcionare ex-YU vinila, ovo je ploča koja se mora imati. Ona je simbol vremena kada je kvalitet svirke bio presudan. Bilo da tragate za originalnim Jugotonovim presingom ili novijim reizdanjem, zvuk ovih gitara na vinilu ima onu specifičnu analognu toplinu i dinamiku koju digitalni formati ne mogu da repliciraju.