Album "Forevermore" (2011) je jedanaesti studijski album benda Whitesnake i ključni je pokazatelj sposobnosti Davida Coverdalea da i u 21. veku isporučuje klasičan, melodičan hard rock zvuk po kojem je bend poznat. Album je usledio nakon kritički hvaljenog Good to Be Bad (2008) i učvrstio je Coverdaleov povratak pisanju i snimanju originalnog materijala.

Na ovom albumu, Coverdale i gitarista Doug Aldrich (koji je u to vreme bio i koautor) uspeli su da pronađu savršen balans između blues-rock korena benda iz kasnih 70-ih i radiofoničnog glam metal zvuka iz 80-ih. Produkcija je čista, moćna i savremena, dajući puni prostor Coverdaleovom i dalje snažnom vokalu.

"Forevermore" je prožet snažnim rifovima i epskim baladama, klasičnom formulom koja se pokazala uspešnom. Ključne numere uključuju naslovnu, himničnu "Forevermore", koja kombinuje klasične Whitesnake elemente sa modernom težinom, i "Love Will Set You Free", koja je postala singl i koncertni favorit. Album je dobro primljen zbog svoje energičnosti i izbegavanja preterane nostalgije.

Za ljubitelje vinila, "Forevermore" je cenjen jer se ovde u potpunosti iskazuje hard rock produkcija 2000-ih. Analogni format naglašava punch bubnjeva, oštrinu gitarskih rifova i, najvažnije, dubinu Coverdaleovog glasa, čineći ga nezaobilaznim dodatkom u kolekciji svih ljubitelja klasičnog, ali i savremenog Whitesnake zvuka.