Tema: Film
Tip: Plakat
Stanje kao na fotografijma !
Dimenzije:
50x70
Deset zapovesti (engl. The Ten Commandments) je američka epska religijska filmska drama iz 1956. godine, čiji je režiser, producent i narator Sesil B. Demil, dok je film distribuirao Paramaunt pikčers. Zasnovan je na romanima Princ Egipta od Doroti Klark Vilson, Stub vatre Dž. H. Ingrama, Na orlovim krilima A. E. Sautona i Knjizi izlaska. Film dramatizuje biblijsku priču o životu Mojsija, usvojenog egipatskog princa, koji postaje izbavitelj svog istinskog naroda, porobljenih Hebreja, nakon čega ih vodi u egzodus do Sinajske gore, gde od Boga dobija Deset zapovesti. U glavnoj ulozi je Čarlton Heston, dok su u ostalim ulogama Jul Briner kao Ramzes, En Bakster kao Nefretiri, Edvard Dži Robinson kao Dejtan, Ivon De Karlo kao Sefora, Debra Padžet kao Lilija, Džon Derek kao Jošua, Ser Sedrik Hardvik kao Seti, Nina Foš kao Bitija, Marta Skot kao Jošabel, Džudit Anderson kao Memnet i Vinsent Prajs kao Baka.
Sniman u Egiptu, Sinajskoj gori i Sinajskom poluostrvu, film je bio poslednje i najuspešnije Demilovo ostvarenje. Delimičan je rimejk istoimenog nemog filma iz 1923. godine i uključuje jedan od najvećih setova ikada kreiranih za film. Objavljen je u bioskopima širom Sjedinjenih Država 8. novembra 1956. godine i u to vreme je bio najskuplji film ikada snimljen.
Film je bio nominovan za sedam Oskara, uključujući onaj za najbolji film, a osvojio je onaj za najbolje vizuelne efekte. Demil je osvojio nagradu kruga filmskih kritičara za najbolji film na stranom jeziku. Čarlton Heston je bio nominovan za nagradu Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca (drama), za svoju ulogu Mojsija. Jul Briner je osvojio nagradu Nacionalnog odbora kritičara za najboljeg glumca za svoju ulogu Ramzesa, uz svoje uloge u filmovima Anastasija i Kralj i ja. U vreme izlaska bio je jedan od najuspešnijih filmova ikada, zaradivši 122,7 miliona dolara (ekvivalentno 1,15 milijardi dolara u 2019), bio je najuspešniji film iz 1956. godine i drugi najuspešniji film te decenije.
Kongresna biblioteka je 1999. godine izabrala film za očuvanje u Nacionalnom registru filmova, kao „kulturno, istorijski i estetski značajan”. U junu 2008. godine, Američki filmski institut je objavio svoju „10 top 10” listu—najboljih deset filmova u deset američkih žanrova—nakon ankete na kojoj je učestvovalo preko 1.500 ljudi iz kreativne zajednice i na toj listi, film se našao na desetoj poziciji najboljih filmova iz epskog žanra.
Directed by Cecil B. DeMille
Screenplay by Aeneas MacKenzie
Jesse L. Lasky, Jr.
Jack Gariss
Fredric M. Frank
Based on Prince of Egypt
by Dorothy Clarke Wilson
Pillar of Fire
by J. H. Ingraham
On Eagle`s Wings
by A. E. Southon
Book of Exodus
Produced by Cecil B. DeMille
Starring
Charlton Heston
Yul Brynner
Anne Baxter
Edward G. Robinson
Yvonne De Carlo
Debra Paget
John Derek
Sir Cedric Hardwicke
Nina Foch
Martha Scott
Judith Anderson
Vincent Price
Narrated by Cecil B. DeMille
Cinematography Loyal Griggs
Edited by Anne Bauchens
Music by Elmer Bernstein
Production
company
Motion Picture Associates
Distributed by Paramount Pictures
Release date
November 8, 1956
(United States)
Running time 220 minutes[2]
(with intermission)
Country United States
Language English
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`