pregleda

KRITIČNA TAČKA dizajn Marijan Jevšovar FILMSKI PLAKAT


Cena:
10.000 din
Želi ovaj predmet: 4
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Post Express
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Grad: Zrenjanin,
Zrenjanin
Prodavac

poB (1503)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 5388

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Tema: Film
Tip: Plakat

Originalni bioskopski (filmski) plakat : KRITIČNA TAČKA
Autor plakata: Marijan Jevšovar

Fail-Safe (sh. Sigurno od pogreške), na prostoru bivše Jugoslavije poznatiji pod naslovom Kritična točka, je američki igrani film snimljen 1964. godine u režiji Sidneya Lumeta, koji se smatra jednim od najpoznatijih ostvarenja na temu Hladnog rata, odnosno ostvarenja inspiriranih bojaznima da bi on mogao eskalirati u apokaliptički nuklearni sukob.

Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Eugenea Burdicka i Harveya Wheelera. Radnja započinje kada američki zrakoplovni pukovnik Grady (čiji lik tumači Ed Binns), zapovjednik nadzvučnog strateškog bombardera `Vindicator`, nakon što je neidentificirani objekt ušao u američki zračni prostor, primi zapovijed da sa svojom letjelicom, kao mjeru predostrožnosti, zauzme položaj iz koga bi mogao izvesti preventivni udar termonuklearnim bombama na Sovjetski Savez; nakon što se ispostavi da je riječ o lažnoj uzbuni, zapovijed je povučena, ali Binns greškom dobija šifriranu poruku da je rat uistinu započeo te nastavlja sa misijom čiji je cilj uništenje Moskve. Protagonisti su američki predsjednik (čiji lik tumači Henry Fonda), njegovi najbliži suradnici i vojne vođe koji očajnički pokušavaju zaustaviti bombarder u njegovoj misiji kako bi izbjegli neželjeno izbijanje rata, a sa vremenom se suočavaju sa dilemom oko toga trebaju li o svemu obavijestiti Sovjete i riskirati njihovu odmazdu.

Roman, čije je objavljivanje koincidiralo sa Kubanskom raketnom krizom dvije godine ranije, doživio je izuzetan uspjeh, te je njegova ekranizacija predstavlja jedan od najambicioznijih i najprestižnijih projekata studija Columbia Pictures. Osim što je za glavnog glumca angaćiran izuzetno ugledni Fonda, režija je povjerena Sidneyu Lumetu, koji je također uživao ogroman ugled. On je u predlošku prepoznao prije svega izuzetan dramski potencijal, te ga je nastojao potcrtati asketskim stilom režije koji je koristio uznemirujuću crno-bijelu fotografiju, krupne planove lica, mračne interijere podzemnih bunkera, ali i potpuni nedostatak muzike.

Snimanje filma je, međutim, poremetio sudski spor koji je sa autorima originalnog romana vodio britanski pisac Peter George, optuživši ih da su plagirali njegov roman Red Alert. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je isti roman postao predmetom ekranizacije u Britaniji u režiji Stanleya Kubricka. Na kraju je spor riješen nagodbom prema kojoj je oba filma trebala distribuirati Columbia, a Kubrickov film u kino-dvorane doći nešto ranije. Kubrick je, uvjeren kako će usporedbe sa Lumetovim filmom biti na njegovu štetu, odlučio svoj projekt transformirati u satiričnu crnu komediju pod naslovom Dr. Strangelove. Ta se odluka pokazala kobnom za Fail-Safe. Lumetov film, koji se, inače, u kino-dvoranama pojavio usred predsjedničke kampanje u kojoj je politika prema Sovjetima i pitanje nuklearnog razoružanja bilo jedno od glavnih tema, doživio je brojne pohvale od strane kritike te se smatra jednim od najboljih Lumetovih ostvarenja. Publika ga je, međutim, uglavnom ignorirala, a što se tumači time da je istu temu preko Dr. Strangelovea asborbirala kroz komediju, te više nije imala volje da je absorbira kroz ozbiljnu dramu.

Godine 2000. je britanski režiser Stephen Frears isti predložak obradio kroz istoimenu crno-bijelu televizijsku dramu, jedno od posljednjih ostvarenja te vrste prikazano uživo.

_____________________________________________________________________________________________________

Stvaralaštvo Marijana Jevšovara obilježila je pripadnost skupini Gorgona (1959. – 1966.). Ta je grupa izrazitih individualaca odražavala utjecaje istočnjačke filozofije, ali i egzistencijalizma i apsurda, karakterističnih za tadašnju europsku duhovnu klimu. Prema riječima Nene Dimitrijević, „praznina i monotonija kao estetska kategorija“ obilježile su gorgonašku duhovnu klimu, a članove ove skupne povezivao je „proces traženja duhovne i intelektualne slobode, ostvarivanje koje je samo sebi svrhom“, prisutan u svakom segmentu njihovog djelovanja.

Međutim, biranje drukčijeg, slikarski nekonvencijalnijeg puta, te traganje za istinitim a ne lijepim slikarstvom, kao i želja za komunikacijom s pomoću energije upisane u nanosima boje na platnu, vidljiva je od samih Jevšovarovih početaka. Nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti (1946.) i dvogodišnje specijalizacije kod Marina Tartaglije, Jevšovar boravi s prekidima dvije godine u Parizu (1954. – 1956.), gdje se susreće s djelima Jana Dubuffeta, koja na njega ostavljaju jak dojam. U tom pariškom razdoblju umjetnik obilazi galerije i muzeje, a njegov umjetnički put tek traži svoj izraz, iako već tada, u vrijeme kada u našoj sredini postoje jasna umjetnička pravila i smjernice, umjetnik doživljava parišku umjetničku scenu kao „povratak u slobodu“.

Svoj doživljaj slikarstva kao „negacije oblika i prljanje bijele plohe” ostvaruje Sivom površinom nastalom od 1960. do 1962. godine. Tijekom dvije godine umjetnik je uvijek iznova premazivao sliku, stvarajući tako djelo koje je istodobno bilo negacija tradicionalno shvaćene slike kao i afirmacija procesa stvaranja, a krajnji cilj je anti-slika. Ovakva je potraga za nultim stupnjem slikarstva, za duhovnim spajanjem nihilizma i zena, karakteristična za tzv. „gorgonaški duh“ i njihovu filozofiju u kojoj su dominirali principi postojanja, a ne djelovanja; procesa, a ne rezultata. U skladu s tim je kod Jevšovara, prema riječima Nene Dimitrijević, posrijedi „svjesna, hotimična degradacija plohe“ kao i jasna intencija „prljanja plohe“ (Jevšovar).

Šezdesetih godina, uz istraživanje sivih i bijelih površina, radi crteže poput Savršenog oblika i Kruga sa svih strana, itd., koji odražavaju istu težnju k apsurdu. Početkom sedamdesetih u njegovom je radu vidljiv pomak. Umjesto dugotrajnih „iscrpljivanja površine” nanošenjem sivih tonova na platno, koji su rezultirali informelističkim površinama, Jevšovar sada negira sliku slobodnijim nanošenjem jednostavnih poteza kista na platno. Paleta se također odmiče od sivih neutralnih tonova i postaje puno šira, koloristička, no Jevšovar i dalje ostaje dosljedan degradaciji (anti-slika), koristeći kolorit samo kao novi stupanj „prljanja“, a ne stvaranja estetskih kompozicija. Spoznaja da materija, u ovom slučaju slikarsko platno i boja, odražava mentalne procese i energiju stvaraoca, izvor je Jevšovarove umjetnosti, a univerzalna komunikacija takvom energijom njezin je konačni cilj.

Marijan Jevšovar rođen je u Zagrebu 1922. godine. Diplomirao je 1946. godine u Zagrebu. Specijalizirao je u klasi prof. M. Tartaglije. Bavio se grafičkim dizajnom knjiga i plakata. Umro je 1998. godine u Zagrebu.

J.Bubaš

Oćuvanost: Pogledajte fotografije
Dimenzije oko 68 x 32 cm


Predmet: 68325897
Originalni bioskopski (filmski) plakat : KRITIČNA TAČKA
Autor plakata: Marijan Jevšovar

Fail-Safe (sh. Sigurno od pogreške), na prostoru bivše Jugoslavije poznatiji pod naslovom Kritična točka, je američki igrani film snimljen 1964. godine u režiji Sidneya Lumeta, koji se smatra jednim od najpoznatijih ostvarenja na temu Hladnog rata, odnosno ostvarenja inspiriranih bojaznima da bi on mogao eskalirati u apokaliptički nuklearni sukob.

Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Eugenea Burdicka i Harveya Wheelera. Radnja započinje kada američki zrakoplovni pukovnik Grady (čiji lik tumači Ed Binns), zapovjednik nadzvučnog strateškog bombardera `Vindicator`, nakon što je neidentificirani objekt ušao u američki zračni prostor, primi zapovijed da sa svojom letjelicom, kao mjeru predostrožnosti, zauzme položaj iz koga bi mogao izvesti preventivni udar termonuklearnim bombama na Sovjetski Savez; nakon što se ispostavi da je riječ o lažnoj uzbuni, zapovijed je povučena, ali Binns greškom dobija šifriranu poruku da je rat uistinu započeo te nastavlja sa misijom čiji je cilj uništenje Moskve. Protagonisti su američki predsjednik (čiji lik tumači Henry Fonda), njegovi najbliži suradnici i vojne vođe koji očajnički pokušavaju zaustaviti bombarder u njegovoj misiji kako bi izbjegli neželjeno izbijanje rata, a sa vremenom se suočavaju sa dilemom oko toga trebaju li o svemu obavijestiti Sovjete i riskirati njihovu odmazdu.

Roman, čije je objavljivanje koincidiralo sa Kubanskom raketnom krizom dvije godine ranije, doživio je izuzetan uspjeh, te je njegova ekranizacija predstavlja jedan od najambicioznijih i najprestižnijih projekata studija Columbia Pictures. Osim što je za glavnog glumca angaćiran izuzetno ugledni Fonda, režija je povjerena Sidneyu Lumetu, koji je također uživao ogroman ugled. On je u predlošku prepoznao prije svega izuzetan dramski potencijal, te ga je nastojao potcrtati asketskim stilom režije koji je koristio uznemirujuću crno-bijelu fotografiju, krupne planove lica, mračne interijere podzemnih bunkera, ali i potpuni nedostatak muzike.

Snimanje filma je, međutim, poremetio sudski spor koji je sa autorima originalnog romana vodio britanski pisac Peter George, optuživši ih da su plagirali njegov roman Red Alert. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je isti roman postao predmetom ekranizacije u Britaniji u režiji Stanleya Kubricka. Na kraju je spor riješen nagodbom prema kojoj je oba filma trebala distribuirati Columbia, a Kubrickov film u kino-dvorane doći nešto ranije. Kubrick je, uvjeren kako će usporedbe sa Lumetovim filmom biti na njegovu štetu, odlučio svoj projekt transformirati u satiričnu crnu komediju pod naslovom Dr. Strangelove. Ta se odluka pokazala kobnom za Fail-Safe. Lumetov film, koji se, inače, u kino-dvoranama pojavio usred predsjedničke kampanje u kojoj je politika prema Sovjetima i pitanje nuklearnog razoružanja bilo jedno od glavnih tema, doživio je brojne pohvale od strane kritike te se smatra jednim od najboljih Lumetovih ostvarenja. Publika ga je, međutim, uglavnom ignorirala, a što se tumači time da je istu temu preko Dr. Strangelovea asborbirala kroz komediju, te više nije imala volje da je absorbira kroz ozbiljnu dramu.

Godine 2000. je britanski režiser Stephen Frears isti predložak obradio kroz istoimenu crno-bijelu televizijsku dramu, jedno od posljednjih ostvarenja te vrste prikazano uživo.

_____________________________________________________________________________________________________

Stvaralaštvo Marijana Jevšovara obilježila je pripadnost skupini Gorgona (1959. – 1966.). Ta je grupa izrazitih individualaca odražavala utjecaje istočnjačke filozofije, ali i egzistencijalizma i apsurda, karakterističnih za tadašnju europsku duhovnu klimu. Prema riječima Nene Dimitrijević, „praznina i monotonija kao estetska kategorija“ obilježile su gorgonašku duhovnu klimu, a članove ove skupne povezivao je „proces traženja duhovne i intelektualne slobode, ostvarivanje koje je samo sebi svrhom“, prisutan u svakom segmentu njihovog djelovanja.

Međutim, biranje drukčijeg, slikarski nekonvencijalnijeg puta, te traganje za istinitim a ne lijepim slikarstvom, kao i želja za komunikacijom s pomoću energije upisane u nanosima boje na platnu, vidljiva je od samih Jevšovarovih početaka. Nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti (1946.) i dvogodišnje specijalizacije kod Marina Tartaglije, Jevšovar boravi s prekidima dvije godine u Parizu (1954. – 1956.), gdje se susreće s djelima Jana Dubuffeta, koja na njega ostavljaju jak dojam. U tom pariškom razdoblju umjetnik obilazi galerije i muzeje, a njegov umjetnički put tek traži svoj izraz, iako već tada, u vrijeme kada u našoj sredini postoje jasna umjetnička pravila i smjernice, umjetnik doživljava parišku umjetničku scenu kao „povratak u slobodu“.

Svoj doživljaj slikarstva kao „negacije oblika i prljanje bijele plohe” ostvaruje Sivom površinom nastalom od 1960. do 1962. godine. Tijekom dvije godine umjetnik je uvijek iznova premazivao sliku, stvarajući tako djelo koje je istodobno bilo negacija tradicionalno shvaćene slike kao i afirmacija procesa stvaranja, a krajnji cilj je anti-slika. Ovakva je potraga za nultim stupnjem slikarstva, za duhovnim spajanjem nihilizma i zena, karakteristična za tzv. „gorgonaški duh“ i njihovu filozofiju u kojoj su dominirali principi postojanja, a ne djelovanja; procesa, a ne rezultata. U skladu s tim je kod Jevšovara, prema riječima Nene Dimitrijević, posrijedi „svjesna, hotimična degradacija plohe“ kao i jasna intencija „prljanja plohe“ (Jevšovar).

Šezdesetih godina, uz istraživanje sivih i bijelih površina, radi crteže poput Savršenog oblika i Kruga sa svih strana, itd., koji odražavaju istu težnju k apsurdu. Početkom sedamdesetih u njegovom je radu vidljiv pomak. Umjesto dugotrajnih „iscrpljivanja površine” nanošenjem sivih tonova na platno, koji su rezultirali informelističkim površinama, Jevšovar sada negira sliku slobodnijim nanošenjem jednostavnih poteza kista na platno. Paleta se također odmiče od sivih neutralnih tonova i postaje puno šira, koloristička, no Jevšovar i dalje ostaje dosljedan degradaciji (anti-slika), koristeći kolorit samo kao novi stupanj „prljanja“, a ne stvaranja estetskih kompozicija. Spoznaja da materija, u ovom slučaju slikarsko platno i boja, odražava mentalne procese i energiju stvaraoca, izvor je Jevšovarove umjetnosti, a univerzalna komunikacija takvom energijom njezin je konačni cilj.

Marijan Jevšovar rođen je u Zagrebu 1922. godine. Diplomirao je 1946. godine u Zagrebu. Specijalizirao je u klasi prof. M. Tartaglije. Bavio se grafičkim dizajnom knjiga i plakata. Umro je 1998. godine u Zagrebu.

J.Bubaš

Oćuvanost: Pogledajte fotografije
Dimenzije oko 68 x 32 cm
68325897 KRITIČNA TAČKA dizajn Marijan Jevšovar FILMSKI PLAKAT

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.